SDP tone jer nema pravi politički odgovor na ono što radi HDZ

[layerslider id=”5″]

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić potvrdio je protekli četvrtak da neće podnijeti ostavku na svoju dužnost, pozvavši sve u stranci “da sukladno demokratskim procedurama, štite SDP, čuvaju socijaldemokraciju i poštuju statut stranke”. Slično nešto je vrijedilo uoči provedenih subotnjih unutarstranačkih izbora i za njegovog međimurskog podržavatelja, novog-starog predsjednika Mladena Novaka.

Bero očito ne namjera otići samo tako s vrha stranke iako to javno traži veliki broj SDP-ovih dužnosnika, pa i neki međimurski. Ono što je pogubnije za sve njih ipak je strmoglavi pad rejtinga stranke. Istini za volju, gubitnici u SDP-ovim redovima nakon unutarstranačkih izbora koji su podržavali Zorana Milanovića npr. kada bi bili u redovima britanskih Laburista, priznali bi poraz i dali priliku za upravljanje strankom novom predsjedniku. Primjerice aktualni najljeviji vođa te stranke Jeremy Corbyn više od 40 godina vjeran je svojoj stranci, gubio je izbore i nakon toga “čučao negdje u kutu” jer nije pridobio stranačku većinu na svoju stranu, ali nije rovario protiv svojih. U našoj “mladoj demokraciji” tako nešto još uvijek ne vrijedi.

SDP se pretvorio u klijentelističku stranku u kojoj je sve više samo onih koji ne mogu nigdje drugdje raditi nego u Saboru ili nešto vezano uz javni sektor i onda postaje “normalno” da se ne usude odreći pozicija koje omogućavaju vrlo visoke plaće i druge privilegije.

Još veći problem od njih je sam Bernardić kojeg nitko ne doživljava u javnosti kao istinskog lidera oporbe. I nakon što je u četvrtak izvalio “da čuvaju socijaldemokraciju”, parolu koja sliči na onu Titovu “čuvajte mi bratstvo i jedinstvo”, vrlo je izgledno da je ozbiljna socijaldemokracija u Hrvatskoj došla vrlo blizu kraja. Odnosno, ona je nakon odlaska Ivice Račana umrla zajedno s njim, samo to nikad nitko nije službeno objavio.

Umjesto da pokušaju osmisliti što kvalitetniji program koji će ići na ruku građanima kako bi ugrozili vlast HDZ-a i partnera, SDP svakog dana tone sve dublje i dublje. Bave se samim sobom, bolje rečeno, međusobno se žestoko svađaju, bez izgleda da nakon što sve završi budu jači nego što su bili prije.

Stranka je ostala u potpunosti bez kvalitetnog ljevičarskog sadržaja. Umjesto da se približe i udruže s donedavno malim strankama i inicijativama koje su odlično prošle u zagrebačkim izborima, oni zbog toga što još uvijek imaju sve manju bazu birača, jer za njih još samo glasaju stariji ljudi ili oni koji nemaju drugi izbor, a naginju lijevo. Oni im mogu donijeti oko 15-20 posto glasova, ali ne mogu prevagnuti kako bi postali što se od njih očekuje, zaista kvalitetna alternativna HDZ-u i njegovim aktualnim partnerima.

Nažalost, s pravim ljevičarima na hrvatskoj političkoj sceni SDP se ne smije uopće (u)družiti jer sve više kolaju nepotvrđene priče da moćni interesni krugovi stoje iza kadroviranja u toj stranci kako bi ona ipak u vrlo bliskoj budućnosti koalirala s HDZ-om.

Ako se to dogodi, to bi mogao biti kraj priče o nekim ozbiljnim reformama u Hrvatskoj, koje nikako da se pokrenu, već se i dalje nameću javnosti kozmetičke promjene kao što je trenutačna situacija s “promjenama” Ovršnog zakona ili pak uvjeravanja javnosti da se mora II. mirovinski stup prebaciti u I. kako ljudi koji su u najboljim radnim godinama života ne bi dobivali sa sadašnjom prosječnom plaćom od 6.000 kn do 3.000 kuna penzije, nego 2.500 kuna.

Što tek mogu očekivati oni koji su imali minimalne plaće ili one do 4.000 kuna. Kako bi rekli srbijanski taksisti kada smo ih nedavno pitali može li se u Beogradu živjeti od prosječne plaće: “Možeš se jedino ubiti!” Ni kod nas nije puno bolje, posebice kada su mirovine u pitanju, a sada nam Pavić i Plenković poručuju da još k tome svu mirovinsku ušteđevinu moramo proslijediti državi ili da će penzije za 20 godina biti još manje nego su danas.

Uglavnom, SDP nema pravog odgovora na ono što danas radi HDZ jer se jednostavno svih ovih godina nije politički odredio i definirao. Njihovo lutanje sve više ide k tome da se politički opstanak morati zaista potražiti u koaliranju s HDZ-om i podršci “bijelih ovratnika”, odnosno onih koji će glasati za njih, njihovi birači kao i njihove obitelji vezane uz radna mjesta u javnom sektoru koja su ovisna o njihovom opstanku na vlasti.

Sve dok čaša do kraja ne pukne, kao što je to slučaj u Grčkoj ili Italiji! Kako sada stoje stvari, možda bi bilo najbolje da to toga dođe što prije.

Ostavi komentar