[layerslider id=”5″]
Afera “Mailovi” potpredsjednice Vlade Martine Dalić još jednom je pokazala kako su najveći hrvatski problem njezine elite. Zbog sve slabijeg kontrolinga najjačih hrvatskih medija jer su njihovi vlasnici i najvažniji ljudi vrlo često dio tog establišmenta “odmetnutog” od naroda, kao što to često upozoravam na ovom mjestu, donose se političke odluke i postavljaju pravila koja se prilagođavaju manjini umjesto većini.
Naša politička elita u svim tim procesima ima najveću odgovornost jer donose odluke koje se tiču i vrijede za sve građane, ali one su većinom takve prirode da se oni s njima često ne slažu, te zbog njih trpe velike negativne posljedice koje se odražavaju na njihov standard i kvalitetu života.
Kod nas nikako da dođe do procesa koji bi nas vukao naprijed, koji bi bio održiv na duže staze s jasnim pravilima igre za sve dionike, za sve građane, već se ona i dalje mijenjaju kako to odgovara nečijim potrebama i partikularnim interesima.
Ne kaže se uzalud da “riba smrdi od glave, a ne od repa”. Najveći problem u Hrvatskoj i dalje je pogodovanje na svim razinama, a ona najveća događa se tamo gdje je najveći novac. Kako bi se ona zaštitila od progona, donose se pravila kojima se pokriva takva situacija.
Nakon toga sve se spušta prema dolje, pa se tako tolerira siva ekonomija posebice kada su u pitanju privredne grane gdje se vrti najviše novca poput turizma, ali i mnoge druge djelatnosti poput onih gdje se istovremeno prima plaća od države i radi “privatan biznis”. Zatim je tu kod nas dobro poznati rad “u fušu” i sve drugo gdje ne vrijede ista pravila za sve.
Temeljem takvog stanja stvari uopće nije moguće graditi sustav pozitivnih društvenih vrijednosti i odgovornosti jer se kod ništa ne mijenja.
Malo toga se može promijeniti između ostaloga i zbog toga što elitu ne čine oni koji njoj pripadaju zbog svoje talentiranosti za bavljenje politikom, odnosno jer su izvrsni u nekom području kojim se bave: pravničkom, liječničkom, medijskom ili nekom drugom prostoru.
Ne, kod nas je najvažniji podanički mentalitet koji je tako jako premrežen da nije samo u pitanju negativna selekcija kod politika i stranaka, već se poslušništvo i podobništvo generiralo jer nema prave tržišne utakmice u sve ekonomske i društvene pore naše zemlje.
Pa tako kod nas ne donose odluke oni najbolji, nego poslušni i podobni.
Zbog toga građani ne samo da su izgubili povjerenje u političke institucije, pa odlučuju otići odavde, već taj način funkcioniranja stvari dovodi do bogaćenja onih koji to nikada ne bi postigli u životu da nisu umreženi i “blizu vatre”.
Kako promijeniti stvari? Prvenstveno bi se trebala promijeniti naša elita jer očito kod nas narod i dalje puši sve što mu se servira.
Oni koji su izvrsni na svom području, bez obzira na stranačko i ideološko uvjerenje, koji uviđaju da trebamo graditi društvo u kojem će se utvrditi koja su to osnovna, temeljna pravila igre kojih se svi trebaju pridržavati bez obzira što radili u životu, trebali bi konačno dignuti svoj glas i reći dosta.
Ima puno onih koji su zaista prava hrvatska elita jer taj status zaslužuju prvenstveno svojim rezultatima i izvrsnošću, koji s gađenjem gledaju na ono što se događa kod nas. Ali, zbog toga što relativno dobro žive idu linijom manjeg otpora i umjesto da budu glavni akter i oni su postali promatrači poput većine građana.
Ta nekakva malodušnost zapravo je samo voda na mlin trenutačnim hrvatskim elitama.
Dok oni izvrsni, najbolji u ovoj zemlji, kao i većina naših građana trpe i šute, oni će i dalje raditi ono što hoće.
