Povratak solarnih elektrana

[layerslider id=”3″]

Prije desetak godina države su poticale gradnju solarnih elektrana tarifama po unaprijed najavljenoj fiksnoj cijeni električne energije. Oni koji su bili prvi, najviše su i zaradili.

Danas više nije tako. Solarne elektrane gradit će se po dobivenom natječaju, barem je tako u Europi. Solarnu elektranu će graditi onaj koji ponudi najnižu cijenu ako joj je snaga veća od 500 kW, no i ta će se granica spuštati na niže.

Cijene izgradnje solarnih elektrana drastično su pale zadnjih godina. Danas je već uobičajena cijena od oko 7 do 8 eurocenti po kilovat satu predanom u mrežu. Kako god bilo, solarna energija postala je jeftinija od one iz ugljena i prirodnog plina, konkretno jeftinija od našeg Plomina. Iz podataka je vidljivo da je cijena solarnog kilovata do 2016. pala za 58 posto u razdoblju od pet godina, a procjene su da će do 2025. godine cijene pasti još 50 posto. Računa se da će svjetski prosjek biti svega 6 američkih centi za kilovatsat (kWh).

Možemo li to iskoristiti? Sve je moguće, pa i da se Hrvatska jednog dana okrene solarnoj energiji jer će biti najjeftinija. Taj dan još nije došao, no neminovno dolazi, pametne energetske mreže su vrlo blizu, a i baterije većih kapaciteta. Na to ćemo jednostavno biti prisiljeni ako želimo ostati konkurentni.

Zbog toga je i povratak manjih solarnih elektrana na naše krovove očekivan razvojni korak u pravom smjeru. Doduše, na krovove nisu nikad ni stigle na dosadašnji način.

Ekološki aktivisti izračunali su da cijela Hrvatska proizvodi manje solarne energije nego grad Maribor u Sloveniji, što je manje od jedan posto proizvedene energije. Sunca imamo dovoljno i sigurno više nego Njemačka ili Danska, no pretekle su nas mnoge egzotične zemlje.

Nedavno je iznesen podatak da se solarnim sustavima s 470.000 hrvatskih krovova može proizvesti 2,5 teravatsati (TWh) električne energije godišnje, više nego dovoljno za naše potrebe. Nedavno se i jedna naša banka i zadruga zainteresirala za taj dio gospodarstva.

Povijest nas uči da je još ne tako davno bilo gotovo nemoguće zamisliti potpuno elektrificirano Međimurje. Za nešto više od pola stoljeća sve se promijenilo. Danas je električna energija standard, kao i vodovod, telefon, internet, pa i automobil, asfalt i drugo.

Za desetak ili dvadesetak godina bit će veoma čudno ako kuće u Međimurju neće moći prodavati svoj proizvedeni višak energije u električnu mrežu, a mnoge će i postati samodostatne ako bude više pameti.

Pomaci već postoje, HEP naručuje pametna brojila, što je prvi korak za buduće pametne mreže. Za očekivati je i da inženjeri u HEP-u više neće biti višak. Visoke cijene nafte pak samo  pomažu tom hodu budućnosti koja je pred nama.

Ostavi komentar