Kako smo postali mađarska kolonija bez okupacije!?

[layerslider id=”5″]

Ne može ni kod nas drugačije. I Međimurje je ovih dana postalo dio svijeta globalnog kapitalizma u kojem se započeo crpiti prirodni resurs – plin, bez previše pitanja i uz odobrenje domaćih političkih elita zbog mrvica od nekoliko milijuna kuna koje će sletjeti u proračun međimurske lokalne samouprave.
Nitko u našoj javnosti, osim naših Novina, nije postavio ozbiljno pitanje je li uopće potrebno crpiti taj plin jer ga na tržištu ionako ima koliko ti srce želi, odnosno zašto prodajemo nacionalno i međimursko blago za šaku kuna.

Da su barem klijentelističke političke elite osigurale neke pogodnosti građanima u pregovorima s nominalno hrvatskom tvrtkom koju kontroliraju Mađari, u predstojećih desetak godina, za koliko se predviđa da će izvaditi sav taj plin u Međimurju. Primjerice, da se grijemo po nekoj bagatelnoj cijeni od 100 kn mjesečno po domaćinstvu. Tada bi našim ljudima ostajalo nešto više novca u džepu u ovim teškim vremenima kada su prisiljeni odlaziti iz Međimurja u gastarbajterstvo između ostalog zbog niskih plaća i visokih troškova života, poput cijene grijanja plinom.

SDP i “međimurska ljevica” svih ovih godina slave 6. travnja, prestanak okupacije i odlazak Mađara iz našeg kraja 1945. Istovremeno ova nominalno lijeva stranka, koja se proteklih godina očito odrekla partizana i borbe za slobodu i socijalnu pravdu, ne mrdne prstom, već plješće, kada postajemo Mađarima ništa drugo nego “kolonijalni resurs” bez kojeg ćemo (u ovom slučaju plina) ostati za sva vremena, i još će na tome oni lijepo zaraditi.
Kada pak bi u Hrvatskoj zaista danas postojali ozbiljni desni nacionalisti u HDZ-u, a ne romantičarski revizionisti ustaške gubitničke prošlosti, onda sigurno ne bi dopustili da Međimurje i drugi dijelovi Hrvatske i naša prirodna bogatstva postanu ništa drugo nego goli resurs globalnog kapitalizma.
Sve ono što u našoj zemlji nije uspio napraviti fašističko-kapitalistički imperijalizam od 1941. do 1945., za vrijeme okupacije, sada to čini bez problema mađarski državni kapital sedamdeset godina poslije.

Ovaj naš međimurski primjer o kojem nitko uopće ne govori u javnosti pokazuje kako je Hrvatskoj teško biti suverena nacionalna država, dok nas istovremeno naši arhaični desničari veličanjem NDH vraćaju u daleku prošlost, koje bi se zapravo trebali sramiti, i još na tome dobivaju glasove birača. Umjesto kićenja ustaštvom, trebali bi se ugledati na modernog desničara Orbana. Umjesto da u ovom slučaju štite hrvatske nacionalne interese, oni šute ili pak čak podržavaju mađarske interese – ali u Hrvatskoj.
Kako bi se prikrilo da se tzv. hrvatska desnica nikada nije znala zaista boriti i štititi hrvatski suverenitet, što joj preostaje nego da u 2016. plaši ljude komunizmom i Jugoslavijom, partizanima i SDP-om.

I što je učinio bivši partijski predsjednik Zoran Milanović? Umjesto da SDP postane predvodnik moderne ljevice koji neće dopustiti da joj “u trećoj rečenici” tzv. desnica nameće relikte bliže i daljnje prošlosti, ta je stranka na čelu s Milanovićem počela glumiti hrvatske nacionaliste, što je sjajno otvorilo teren Andreju Plenkoviću da s “novim” HDZ-om odglumi kako je kontra hrvatskog nacionalizma. Vidjeli ste kako je to završilo na izborima 11. rujna, komu je narod povjerovao da bolje glumi.

Jer, gluma je ono najbolje što danas hrvatske političke elite znaju raditi. Tko bolje glumi, HDZ ili SDP, taj dobiva vlast. Reforme? Koje reforme? U korist nastavka klijentelističkog dobivanja poslova ili tržišta. U korist uhljeba ili radnika? U korist bogatih ili siromašnih? Takvih odgovora i dalje neće biti, za razliku od iskorištavanja naših nacionalnih resursa.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

51,240FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE