[layerslider id=”5″]
Hrvatska je dobila mandatara za sastavljanje nove hrvatske Vlade. Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i budući premijer, za taj posao dobio je podršku lijepog broja natpolovične većine saborskih zastupnika.
No, tek ga sada čekaju pravi izazovi, kako unutarstranački, tako i, naravno, oni puno važniji u Vladi – vođenje najvažnijih hrvatskih politika od kojih se očekuje da konačno donesu neku dobrobit našim građanima. U protivnom ne piše nam se dobro i iseljavanje bi se moglo samo nastaviti, a demografska slika još više pogoršati.
Iako novi premijer djeluje prilično opušteno kada se obraća medijima, situacija je, kao što je dobro poznato, vrlo ozbiljna. Plenković je zasigurno svjestan toga, ali vrlo vjerojatno u javnosti želi ostaviti dojam čovjeka koji budi nadu, koji je spreman za okupljanje, a ne svađanje. I to je dobro, jer vidimo kamo nas je dovela bilo kakva isključivost, posebice ona koja nema veze s današnjom realnošću, a koja je dominirala hrvatskom političkom scenom posljednjih nekoliko godina.
No, u prevladavanju desničarske histerije temeljene na revizionizmu NDH-a, te prebrojavanju krvnih zrnaca u našem društvu, neće mu biti nimalo lako, ako isto odmah ne presiječe i HDZ profilira kao zaista modernu centrističko-desnu stranku. Tim više jer se ove u ovom gospodarski presudnom trenutku za našu zemlju, zapravo nevažne, teme ne nameću samo zbog “istinskog branjenja” nekakvih desnih ideala, već prvenstveno prevencije zaštite često nezasluženo stečenih privilegija, kao i stjecanja novih koje do iznemoglosti sišu državni proračun.
S druge strane, HDZ-ovom mandataru prijeti MOST-ov populizam i demagogija, a koji je nakon potrošene riječi “reforma” izabrao novi termin “jamstva”, kojim se sada u javnosti predstavlja kao “moralna vertikala” hrvatske politike. Već sam pisao o tome kako izgleda jedna od MOST-ovih “reformi” koju je pokušao provesti ministar unutarnjih poslova Orepić ukidanjem policijskih uprava po županijama, a koja je nakaradni model tzv. regionalizacije, odnosno daljnje centralizacije naše zemlje, koju je započela bivša SDP-ova Vlada (procjene govore da bi se ovom reformom u cijelom sustavu MUP-a uštedjelo oko 140.000 kn!?)…
Naime, tzv. regionalizacijom, koja je već provedena u najvećem broju službi (zdravstveno, mirovinsko, porezna, burza rada itd.), nije se promijenilo ono što se moralo, a to je smanjivanje broja zaposlenih, troškovi, te povećala učinkovitost, već su se promijenile samo ploče na zgradama gdje se one nalaze. Istovremeno je ispod radara javnosti nastavljen proces “uhljebljivanja” (prema nekim procjenama usprkos “zabrani zapošljavanja” u državnim i lokalnim službama, ustanovama i javnim tvrtkama u proteklih pet godina zbog umirovljenja je zaposleno novih oko 35.000 “stručno-podobnih” kadrova!?).
Kako bi se još više mistificirao i skrivao posao državne uprave i javnih službi, odnedavno je navodno stigla nova stroga zapovijed svim šefovima državnih službi koje su stacionirane u Čakovcu da ne smiju ni pod koju cijenu osobno istupati u javnosti, već samo putem glasnogovorništva, koje je često u Zagrebu. Umjesto otvaranja javnosti, sada se tzv. novinari i PR-ovci često bez dana staža u privatnom sektoru zapošljavaju na puno višim plaćama nego su one u medijima i drugim srodnim tvrtkama, odnosno uhljebljuju u državnim službama kako bi u javnost puštali samo ono što javnost “smije znati”, kao da se radi o složenim kriminalnim slučajevima, a ne običnom provođenju postupaka koji su temeljeni na zakonskim i svih drugim aktima u konkretnim slučajevima na terenu.
Božo Petrov i ekipa, dok se događaju katastrofalno loši procesi u resorima koje je trebalo reformirati MOST-ovo Ministarstvo uprave, ovih dana opet se “ulizuje narodu” na početku rada Sabora populističkim mjerama poput ekspresnog “smanjenja RTV pretplate” i “smanjenja postotka lokalnim proračunima za isplaćivanje plaća svojim službenicima”.
Istovremeno kada smanjuje pretplatu Petrov ne najavljuje nikakve “reforme” na HRT-u kako bi se smanjili troškovi rada, jer za tako nešto ima ogroman prostor, odnosno ne govori koje su to općine i gradovi koji troše debelo iznad 20 posto svog proračuna za plaće svojih službenika i koje bi zapravo trebalo odmah ukinuti. Nije li takvih ponajviše iz podneblja gdje upravo oni i HDZ dobivaju najviše glasova?
Andreja Plenkovića uglavnom čeka jako ozbiljan posao suočavanja s brutalnom stvarnošću u kojoj će se vrlo brzo morati zamjeriti mnogima ako želimo krenuti naprijed. Ostaje vidjeti hoće li, ako se zaista isto i dogodi, i nakon toga budući premijer zadržati osmijeh.
