Postali smo država odbačenih staraca

Kvaliteta života u nekom društvu ocjenjuje se po tome  kako u njemu žive slabiji, nemoćni, stariji i najmanji. Kakva je solidarnost prema tim članovima društva. Ovih dana možemo propasti u zemlju od sramote, zbog toga što su nemoćni starci izgorjeli u takozvanom obiteljskom domu.

Traži se, a ne nalazi, žrtveni jarac. A njihova krv poškropila je mnoge.

Prvo je pitanje tko ih je i zašto smjestio u takav (ne)dom. Zašto su završili u preuređenoj šupi s grijalicom bez nadzora. Hoće li ikoga proganjati njihov strašan kraj kada ih je zahvatila buktinja pred kojom zbog svoje nemoći nisu mogli umaknuti?

Obiteljski odnosi su delikatna stvar, a ako se još poklope sa siromaštvom i oskudicom, tada su nemoćni starci zahvalan materijal za “biznis” zbrinjavanja staraca s dna društva.

U tom lancu od srodnika, korisnika i pružatelje usluga, zbog pristupačne cijene takvih “domova” svi će zažmiriti na jedno oko na uvjete u njima. Samo da je starac u domu.

Ako nekome još nije jasno, već sutra takva sudbina visi nad glavom mnogima od nas. Sada je vrijeme da se time pozabavimo. Postali smo država za odbačene starce. Mladi bježe u sigurnija društva, kako bi barem spasili svoju budućnost. Svjesni su da će sami sebi morati osigurati dostojniju starost.

Što s tranzicijskom generacijom koja je malo zarađivala i zbog toga imati mizerne mirovine? I da se otvori još stotine domova za zbrinjavanje starijih, što će oni moći ponuditi korisnicima s mirovinom od 1500 do 2600 kuna?

Uzmemo li paralelu s jaslicama, čija desetsatna ekonomska cijena košta oko 1600 kuna, koliko onda više stoji 24 satno zbrinjavanje odrasle bolesne i nemoćne osobe?

Što će naše društvo s građanima koji za pet godina ulaze u dob kada neće moći bez tuđe pomoći, a financijski su na granici siromaštva.

Samo smo malo zagrebli ispod površine, pa je isplivalo cijelo more zanemarenih problema i potpuno neregulirano područje briga za stare. Netko je u tišini otpisao tu generaciju. Mogu računati samo na osobnu (ne)sreću. O tome mogu li ili ne računati na suosjećajne srodnike koji će im “sponzorirati” sigurniju starost.

Ostavi komentar