[layerslider id=”4″]
Ne možeš ujutro otvoriti oči a da te ne presretne vijest o tome gdje je netko iz političke kreme “zglajzao” i zavukao ruku u naš džep. Iskreno, čudim se da još živimo kako živimo, koliko novca curi iz državne riznice na pogrešne račune.
Kao da oni pri vlasti misle da je državni novac socijalna samoposluga iz koje se može iznositi kada ti se prohtije.
Ma koliko bili siti, ogorčeni i razočarani u to da samo svijećom možemo pronaći poštene ljude u politici, potrebno je te čireve koji su se počeli otvarati istisnuti dokraja.
Istina da će to čišćenje ozbiljno poljuljati povjerenje u naše političare, ali nismo mi krivi što oni gube naše povjerenje. Nije rješenje da zatvaramo oči pred njihovim nepodopštinama, nego da se oni klone postupaka koji im ruše povjerenje.
Na kraju krajeva, njih ipak najviše boli prijezir građana koji ih je okružio. Uzalud im materijalna sigurnost, luksuz, vile, automobili, bijesna putovanja, naslade, kada su ih građani stavili u amoralni geto i okružili prijezirom.
Na kraju sve možete kupiti osim poštovanja. Kada političari stignu do te točke spoznaje, nakon što su zaglavili sav novac ovog svijeta tada bi dali za običan ljudski život. Sve ima svoju cijenu, ali se neke vrijednosti ipak ne mogu kupiti novcem.
Na svakom je čovjeku sloboda da odluči što je sve spreman učiniti za novac i dokle ići. Ako ste spremni učiniti sve i ako vam je dovoljno ono što se može kupiti novcem, sretno vam bilo. Ali tada ne tražite da vas okolina, unatoč svim prljavštinama koje ste na tom putu učinili, doživljava kao uglednog i poštenog građanina, kada to niste.
Poznam jednoga takvoga “uglednoga građanina” koji nema iskrenog prijatelja s kojim bi popio kavu u gradu, nego vreba poznanike i baca se na slobodne stolice na terasi kako bi vas davio time koliko je on pošten i ugledan građanin.
Onaj tko to doista jest nema potrebu to trubiti o sebi, a onaj tko to nije, ali ima barem ima trunčicu srama ili savjesti, radije će šutjeti i držati se svoga kakvog-takvog društva. Neće još i hodati gradom i žicati poštovanje.
Neki kažu, prilika čini lopova. Istina, nitko od nas nije svetac. Ljudi imaju različite razloge zbog kojih su se uvalili. Ali negdje u kutku naše savjesti ipak čuči onaj glas koji govori: Dvaput promisli! Ono što ti se u ovom času čini sjajnom prilikom već te sutra može odvesti u propast. Prilika je izazov, ali može biti i velika nevolja. Nažalost, neki to saznaju tek kada se nađu na javnom stupu srama.
