[layerslider id=”4″]
Svakom minimalno pismenom čovjeku jasna je važnost redovitog pranja rublja u bolnici. Očito je za inaćenje i prkošenje snaga čisto opranog rublja u bolnici bila jasna i električaru na održavanju u našoj bolnici. Dopustio si je da se ne odazove otkloniti izvanredni kvar veš-mašine poslije radnog vremena. Dokazao je svoju moć. To što je to masno koštalo bolnicu, koga briga.
Vrlo slikovito je javnosti pokazao što znači biti uhljebljen u javnoj službi. Možeš se inatiti, bez posljedica, jer si zaštićen. Zakon za tehničke službe u bolnici ne predviđa niti ne plaća pripravnost, pa po isteku radnog vremena se javiš samo ako ti savjest nalaže. Ako ne, nikom ništa. To nije posao za tržište, već javna usluga. Ona se financira iz doprinosa i poreza svih nas, pa djelatnici u takvim službama nikada neće osjetiti razliku između zaraditi ili odraditi posao. Razlika je drastična. Ako ne zaradiš, ostaješ bez posla, ako ne odradiš, u najboljem slučaju budeš pozvan na disciplinski postupak. Za one s debelom kožom to je – na jedno uho unutra, na drugo van!
Bolnica je zbog kvara, koji je dan kasnije električar sanirao u redovno radno vrijeme u vrlo kratkom roku, platila 25.000 kuna varaždinskoj bolnici za pranje, plus transport i prekovremene sate za 14 zaposlenica iz praonice kako bi bolnica funkcionirala uredno.
I onda se pitamo gdje curi zdravstveni novac i zašto ga nikad dovoljno?! Samo da podsjetimo ako to ne znate, iz iste zdravstvene kase isplaćuju se i sve plaće zaposlenika u zdravstvu, lijekovi, medicinski materijal, hrana, oprema, uređaji, kuhinja, kao i troškovi energenata. U konačnici, kad kasa presuši, prelama se na pacijentima. Ponestane za lijekove ili terapije, a za ugrožene pacijente organiziraju se humanitarne akcije.
Električara sigurno nisu morile te brige kad se nije javljao na telefon nadređenima. Nesvjestan te dimenzije problema dao je svoj doprinos tome da bude manje novaca na štetu bolesnih. Ne priznajemo opravdanje da puno više novaca curi na slapove na drugim na drugim ventilima. Svaka kap je važna.
Gledano iz perspektive izvan javnog sektora, priča iz bolnice zvuči nevjerojatno. Ali poznato je da u Hrvatskoj postoje dva paralelna svijeta. Da je spomenuti električar kojim slučajem zaposlen u privatnoj klinici, prvo bi se istog časa odazvao na posao, a nakon obavljena posla, ako bi se usudio, pitao bi vlasnika ima li pravo na dodatne novce za odrađeni posao. U javni sektor rado se ulazi zbog zavjetrine koju pruža u odnosu na privatni. Tu se prvo pita za plaću, a zatim se gleda kako iz zavjetrine što manje izlaziti.
