Svećenik Zagrebačke nadbiskupije Ljubo Vuković na društvenim je mrežama objavio pojavu na sprovodima koja mu je zasmetala, piše Večernji.hr.
– Često se pitam u što se u zadnjih dvadeset-trideset godina sprovodi pretvaraju? Kao da su ljudi smetnuli s uma da kršćanski pokop nije komemoracija, nego obred koji za nas vjernike ima određeni cilj i smisao – napisao je Vuković na Facebooku.
Vuković navodi kako ga ljuti stav mnogih koji misle kako je, kaže, sprovodna misa samo neki privjesak, tradicija ili običaj.
Dio njegovoj statusa prenosimo u cijelosti:
Ako je naš cilj na kršćanskom obredu molitva, kao naša najveća potpora u tom trenutku pokojniku od kojeg se opraštamo, kako je onda moguće da se sve više odabiru pjesme koje s obredom nemaju nikakve dodirne točke. „Kad bi ove ruže male, Sel si bum pod brajdu, Potočić maleni, ili pak neke naručene skladbe, narodna kola, jer je on to navodno volio, a vidiš da su prisutni već zauzeli položaj, spremni zaplesati, onda se normalan čovjek pita: „Jesmo li doista na kršćanskom sprovodu ili pak na nekoj komemoracji?“
Budući da su profesionalni pjevači vrlo pristojni i uvijek se jave svećeniku prije sprovoda, vrlo često je i njima neugodno, pa se ispričavaju: „Znate velečasni, nema niti jedne pobožne!“ Pobožnu obično stavimo na sredini obreda, no ne možeš „Ja se konja bojim“ ubaciti u obred. I s obzirom na odabir pjesama često se pitam ima li uopće iskrene žalosti i pijeteta prema osobi koju pokapamo.
Čuo sam da su u nekim biskupijama sami biskupi naredili svećenicima, ako na obredu sprovoda čuju svjetovnu pjesmu da se trebaju okrenuti i otići. Znam, mnogi će reći „rigorozna Crkva“, no ako iskreno razmislite, bolje da na takav sprovod pozovete nekog animatora tko će uz odabrani repertoar izrecitirati još neku poeziju. To bi onda stvarno imalo smisla, ali se taj žalobni događaj sigurno ne bi zvao: kršćanski sprovod.
