Kad nam netko spomene osobu koja ima problem s alkoholom, obično zamišljamo nekoga tko je pijan svaki dan, zapuštenog je izgleda, ne radi, maltretira sve oko sebe i narušenog je zdravlja. Međutim, iskusno oko, ali i članovi obitelji, zamijetit će problem puno prije, unatoč tome što je u našoj kulturi pijenje posvuda zastupljeno i jako rašireno.
Kako razlikovati umjerenog, prigodnog konzumenta alkohola od osobe koja zapravo već ima problem? Umjereni potrošač pije povremeno, rijetko, vezano uz neke prigode i pijenje mu nije u fokusu interesa. Neće mu se događati da bira društvo i situacije po tome ima li tamo, ili nema alkohola, jer mu to naprosto nije važno. Za razliku od njega, osoba koja već razvija problematični odnos s alkoholom, u stanju je “zaboraviti“ neke obaveze ili druženja te birati okruženje i prilike u kojima se pije. Stoga joj se počne događati da pije češće nego prije, da joj alkohol počne služiti kao sredstvo za opuštanje, a kako vrijeme prolazi, jedna, dvije čaše više nisu dovoljne da se postigne isti učinak. Sve češće se dešava da se pretjera, zaredaju jutra s glavoboljama i mamurlukom praćena nervozom i razdražljivošću. Svima koji se usude komentirati da je to zbog alkohola, lako je u toj fazi odbrusiti i ponuditi neka opravdanja i naći druge krivce za svoje stanje. U toj fazi, svjesni da im bliske osobe „zaviruju u čaše i broje ih“, ljudi često počinju piti „poskrivečki“, ili u društvu koje „njeguje pijenje“ kako ne bi morali slušati kritike i braniti se.
A jedno je sigurno – nitko nije postao alkoholičar preko noći. I nitko to naravno nije želio, niti imao namjeru postati. Razvijenoj ovisnosti o alkoholu prethodi period redovitog i prekomjernog pijenja, pri čemu dotična osoba ima osjećaj da u svakom momentu može s tim prestati. Ali naravno, ne baš danas i ne baš sad, jer za to ne osjeća potrebu.
Ne treba čekati znakove fizičkog, psihičkog i socijalnog zatajivanja kako bi se shvatilo da je netko ipak u problemu. Dobro je puno prije pokušati procijeniti gdje smo na onoj tankoj, nevidljivoj liniji koja dijeli umjerenog potrošača od ovisnika o alkoholu. Za to postoji više načina, a pomoći nam mogu upitnici samoprocjene.
Jedan od njih je upitnik za samodijagnostiku alkoholizma tzv. CAGE upitnik (Ewing J. A., Detecting Alcoholism: The CAGE questionnaire, Journal of the American Medical Association, 252:1905 1907, 1984.) čiji naziv dolazi od prvih slova početnih riječi koje najavljuju pitanja samoprocjene
C – Cut down (smanjiti):
Jeste li u posljednje vrijeme razmišljali o potrebi smanjenja vlastitog pijenja?
A – Annoyed (ometan):
Jeste li se u posljednje vrijeme osjećali ometani primjedbama iz okoline o vašem pijenju i preporukama da smanjite ili napustite pijenje?
G – Guilty (kriv):
Jeste li u posljednje vrijeme imali osjećaj krivnje u vezi s vašim pijenjem?
E – Eye opener (otvarač za oči):
Jeste li pili alkoholno piće rano ujutro, da biste popravili raspoloženje i mogli početi uobičajeni posao?
Ako ste osoba srednje ili starije životne dobi i potvrdno ste odgovorili barem na dva od gornjih pitanja, može se s priličnom sigurnošću reći da ste prešli granicu tzv. sigurnog ili umjerenog pijenja i da bi bilo dobro da potražite stručnu pomoć. U mlađim dobnim skupinama znakovit je i samo jedan pozitivan odgovor.
Traženje pomoći u toj fazi poštedjeti će vas težih problema koje će nastavak pijenja sigurno, prije ili kasnije, donijeti. Time nećete pokazati svoju slabost, nego naprotiv, odgovornost i brigu o sebi i svojim bliskim osobama, jer kad jednom prepoznate „mali“ problem s alkoholom, prepoznali ste i nužnost da se on riješi, a razgovor sa stručnjakom samo je prvi korak koji vodi promjeni.
> Siromaštvo i zlouporaba alkohola
