[layerslider id=”4″]
Međimurje je tradicionalno sklonije lijevoj političkoj orijentaciji. Ovo je kraj s puno zaposlenih u realnom sektoru, u proizvodnji, zbog čega prirodno od politike očekuju rješenja oko poboljšanja uvjeta života u tom sektoru. I više su skloni vrijednostima koje proizlaze iz sfere rada i radne etike.
Međimurje nikada nije imalo previše zaposlenih u javnom sektoru i po tome se razlikuje od onih regija koje se velikim dijelom oslanjaju na pomoć države i gdje su zbog toga cjenjenije tzv. “državotvorne” ideologije, jer većina zaposlenih građana prihode ostvaruje od zapošljavanja u javnim službama.
Drugi paradoks Međimurja jest u tome da je ono, s jedne strane, glasački rezervoar ljevice, ali ga SDP kada dolazi na vlast uzima samo kao sigurni rezervoar glasačke mašinerije. Nikada na vlasti ne preuzima naš koncept života i rada pri kreiranju politika kao opći koncept za državu.
Pojednostavljeno, iz međimurske “žablje” perspektive – gledano odozdo prema gore – to izgleda ovako. Dobri smo za glasanje i punjenje proračuna, ali se na nas ne računa u izvršnoj vlasti. Ne doživljava nas se pogodnima za politiku, već za zarađivanje za sebe i druge.
Zbog toga na mnogim razinama i raspravama u realnom sektoru u Međimurju možete čuti prigovore da postoje dvije Hrvatske, grubo podijeljene na “sjever” i “jug”, odnosno na one koji uredno poštuju zakone, plaćaju poreze, kamo uredno zalaze i sankcioniraju razne inspekcije i treniraju strogoću. Uredno zalaze i kontroliraju pogone, lokale, a postoji i ona druga Hrvatska gdje je sve to ležernije i gdje se tolerira i gleda kroz prste poslovanje u sivoj zoni, mnogo toga što je u sjevernom dijelu Hrvatske nazamislivo.
Dakle postoje dijelovi Hrvatske gdje se siva zona poslovanja puno više tolerira nego na sjeveru. Pa, kada govorimo o utjecaju na izvršnu vlast, tada glas sa sjevera uvijek vapi za tim da se primjena zakona ujednači, a ne da se na jednom području primjenjuje strože, a na drugom blaže, jer jednakost pred zakonom ne smije uvažavati različitost mentaliteta i temperamenta.
Više puta Međimurje je s “gornjeg doma” bilo isticano kao primjer koji se mora preslikati na ostatak Hrvatske. Trebalo bi početi od jačeg utjecaja naših ljudi u političkim strankama. Da ojačaju stranke i sjednu u vladajuće fotelje potpuno pripremljeni. Onda se ne bi događalo da svoje nesnalaženje prekrivaju ideološkim prepucavanjima gdje su bili čiji tata, mama, djed ili stric.
