U Europskoj uniji je sve više glasova o potrebi promjene odnosa prema izbjeglicama. Desničarski političari na toj temi dobivaju sve više glasova, pa se čini kao da je nešto krenulo na pogrešan način. To je dakako samo posljedica, a ne i uzrok europskih problema.
Samo kao primjer navodimo najnovije upozorenje povjerenice Europske komisije za unutarnje poslove Yive Johansson, koja je ovih dana izjavila da zbog rata Izraela i Hamasa u Gazi i zbog polarizacije koju taj rat uzrokuje u Europi postoji „ogroman rizik od terorističkih napada u Europskoj uniji.“
U svojem razvoju Europska unija prošla je nekoliko faza, no sve do danas ostala je tvrđava Europe za mnoge koji žele bolji standard. Tako to traje desetljećima. Na tim su lovorikama jeftinog uvoza radne snage i energije s Istoka kreatori europske politike naprosto zaspali.
Europa je imala i ima sve preduvjete da bude ispred Kine, no u posljednjih trideset godina svojeg razvoja nešto je bilo pogrešno. Danas je uvoz iz Kine u Europu četiri puta veći nego izvoz iz Europe u Kinu i nema naznaka da će stati i da će se trendovi preokrenuti.
Može li Europa odgovoriti na te globalne izazove? Može, no drugačijom politikom nego do sada. Mora se odreći svojeg europocentričnog pogleda na svijet.
Zbog toga danas imamo izbjeglički kaos na granicama više ili manje politički i ekonomski motiviran, koji ne da disati europskim državama, ali i unutarnje probleme zbog više kultura i okolnih ratova.
Jedini način koji za sada ne poduzimaju europski političari na pravi način je ulaganje u zemlje koje okružuju Europsku uniju i stvaranje visokotehnoloških tvrtki u tim zemljama te na taj način zaustavljanje nekritičkog useljavanja u Europu. Jednostavno, stvaranje gazela i jednoroga u nizu zemalja koje okružuju Europsku uniju te planiranje da ih se jednog dana uključi kao pridružene zemlje EU. To znači da bi neka buduća Europska unija mogla jednog dana okupiti širi krug zemalja s blizu milijardu stanovnika, a pritisak za useljavanje bi opao.
No to su za sada razmišljanja pojedinca na razini ideje. Prepušta se Kini i Americi da vode glavnu riječ u Europi, a sve zahvaljujući tome što europska birokracija nije dorasla trenutku vremena u kojemu živimo i tako već desetljećima. Niti jedna tvrđava u povijesti nije opstala, pa tako neće ni tvrđava Europa, ako se ne otvori prema svojem susjedstvu.
