Da nam je netko prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju rekao da ćemo za koju godinu biti multikulturalna županija, tome bismo se grohotom nasmijali. Tek pokoji zalutali zet ili snaha iz drugih krajeva ili supružnik “zarađen” u gastarbajterskoj zemlji remetili su kompaktnost stanovništva.
A s ulaskom u EU-ov klub, postajemo sve sličniji klubu zemalja u koji smo ušli. Radna snaga je počela migrirati, agencije dovode i odvode radnike iz dalekih zemalja. Međimurje je dobilo prije svega stotine i stotine stranih radnika, koje zbog nepoznavanja jezika još nismo upoznali kao svoje sugrađane.
Provaliju između njih i nas premostila je pjesmom djevojčica Filipinka čije ime i prezime teško pamtimo i izgovaramo i svatko ga prevodi na svoj način. A ona božanski pjeva međimurske i hrvatske pjesme. Kamo dođe, osvoji publiku. Došla je u finale nacionalnog Supertalenta. Prošle subote pjevala je na Žgančevim zapisima u Vratišincu. Malo je reći da je osvojila simpatije publike. Ta sitna djevojčica anđeoska glasa za svoje sunarodnjake učinila je više nego sve njihove diplomatske službe zajedno.
U tri godine savladala je naš jezik. Savršeno pjeva međimurske pjesme. Svojim, milim, zahvalnim osmijehom topi svako srce. Ona je najbolja glasnogovornica svojih sunarodnjaka koji ovdje zarađuju svoj kruh, a nama pune zdravstvene i mirovinske fondove i radna mjesta za koje naši poslodavci ne nalaze domaće radnike.
Ova djevojčica je dokazala da se različiti narodi najbolje spajaju preko kulture. Glazba je univerzalni jezik. Svi ga razumiju.
I da stranci obogaćuju tuđe kulture. Među onima koji dolaze, kriju se talenti koje još nismo naučili otkriti.
Još ne znamo na koji način bismo im olakšali integraciju da se pokažu u punom potencijalu. Možemo povući paralelu sa svojim stričevima, tetama ili roditeljima koji su odlazili u svijet trbuhom za kruhom. Tako sada nečiji stričevi i tete dolaze k nama. Uvijek trebamo imati na umu kako je bilo našima kada su došli u strani svijet, a beknuti nisu znali na stranom jeziku. Tako je i njima kod nas. Ne trebamo zato što su stranci o njima razmišljati sa strahom i predrasudama.
