U Međimurju se skrb za neizlječivo bolesne počela razvijati unatrag nekoliko godina. Palijativna skrb je briga za osobe oboljele od neizlječivih i uznapredovalih bolesti i podrška njihovim obiteljima.
Tako je u Međimurju stvoreno nekoliko karika važnih za razvoj palijative, kazala je Renata Marđetko, profesionalna koordinatorica za palijativnu skrb za Međimursku županija.
– Imamo mobilni zdravstveni tim, bolnički tim, Udrugu za pomoć neizlječivima i posudionicu pomagala. Iz toga se vidi da je dosta koraka odrađeno, a sada nam slijedi daljnji razvoj i stvaranje mreže, kazala je Marđetko.
– U Međimurju smo puno napravili i na shvaćanju što je palijativna skrb i kako tu vrstu pomoći potražiti u slučaju potrebe. Svoj doprinos jačanju palijativne skrbi dala je lokalna samouprava Županija, liječnici obiteljski medicine i patronažna služba. Građani svoj doprinos daju putem doniranja pomagala, ali i prepoznavanje potreba svojih susjeda i bližnjih upućivanjem na korištenje usluga palijativne skrbi.
Ipak još uvijek mnogi ne znaju za tu pomoć ili kakva je procedura kada se obitelj sretne sa situacijom da ima neizlječivo bolesnog člana kojemu je potrebna palijativna skrb.
Renata Marđetko, koordinatorica palijativne skrbi za Međimursku županiju kazala je da postoji više načina da se dođe do usluga palijativne skrbi i nije važno kojim putem se pomoć potraži, bitno je da se u slučaju potrebe zatraži. Neki ljudi su više upoznati s radom udruge, neki s radom mobilnog palijativnog tima, a neki za palijativnu skrb doznaju preko liječnika obiteljske medicine ili patronažne sestre. Zapravo nije važno koga pitate za pomoć, već tko prvi dozna za bolesnika, najvažnije je da ljude u potrebi uputiti na službu koja je njima potrebna.
Palijativna skrb ublažava simptome uznapredovale bolesti
Što sve spada u paletu usluga koje bolesnici za palijativnu skrb dobivaju?
– Palijativna skrb je prvenstveno kontrola i ublažavanje simptoma koji se javljaju kod uznapredovale bolesti pri kraju života. Simptomi su tada sve jači i sve više prisutni nego u tijeku bolesti. Radi se prvenstveno o liječenju boli, ali isto tako i o olakšavanju otežanog disanja, povraćanja i drugih smetnji koje su zaista jake pri kraju života. Uz to ide i pomoć obitelji da se što bolje nosi u brizi za pacijenta, ohrabrivanje njih da pacijent ostane doma, ako je ikako moguće. Naša udruga besplatno posuđuje pomagala. Nastojat ćemo uključiti psihologa u tu skrb, a isto tako i povezivanje profesionalaca što je isto tako važan dio jer je u tom slučaju bolja i skrb za pacijente.
Koliko je pacijenata u Međimurju obuhvaćeno palijativnom skrbi?
Sada tek razvijamo kompjuterski program koji će tako reći brojiti palijativne bolesnike. Okvirno nekoliko stotina ljudi svake godine treba takvu pomoć i možda ćemo sljedeće godine u ovo vrijeme imati nekakvu brojku. Ali počinjemo razmišljati o tome kome je dovoljan liječnik opće prakse, patronažna i zdravstvena njega, a kome je potrebna specijalistička pomoć, treba li netko tko je doživio moždani udar specijalističku palijativnu skrb. Najčešće su to dugotrajna stanja, ali koja na svom kraju ipak drugačiju skrb i pomoć.
Nedostaju psiholozi i socijalni radnici
Na pitanje što bi trebalo palijativnoj skrbi gdje bi zajednica mogla pomoći, Renata Marđetko je kazala da bi to bilo dodavanje nekih službi koje još nisu prisutne. Socijalni radnici, psiholozi koji bi radili u palijativnoj skrbi.
– Pomagala imamo, čak i dovoljno. Dobro bi došle i edukacije jer i profesionalci prepoznaju da ne znamo svi skupa dovoljno da bismo razgovarali s ljudima o smrti, o kraju života. Našim Međimurcima se o tome baš puno ne priča, a ljudi trebaju pričati o tome.
