– Ja sam Lucija Pokrivač i dolazim iz Dragoslavec Sela. Živim s roditeljima i tri sestre. Učenica sam 3. razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije u Čakovcu. U slobodno vrijeme gledam filmove, čitam knjige, družim se s prijateljima i obitelji te volontiram – ovako skromno se predstavila najvolonterka Zore za 2018. godinu. Volontiranje je upoznala već u osnovnoj školi Gornji Mihaljevec, u kojoj je također sudjelovala u raznim humanitarnim akcijama. U 1. razredu srednje škole počela je volontirati intenzivnije. Priključila se Leo klubu Zrinski Čakovec i sudjelovala u mnogim akcijama koje je organizirala udruga Zora.
– Ove godine priključila sam se projektu Tete i stričeki pričalice koji provodi udruga MURID. Svaki tjedan jedanput odlazim u bolnicu i provodim sat vremena čitajući ili družeći se s djecom koja su na Odjelu pedijatrije. Interes za volontiranjem imala sam oduvijek. Kao djevojčica voljela sam pomagati drugim ljudima. Uvijek sam se divila volonterima i smatrala ih divnim ljudima. Gledajući njihov rad, odlučila sam da ću i ja biti volonterka kad malo porastem – ispričala je volonterka Lucija.
Najvolonterka udruge Zore za 2018. godinu postala je zahvaljujući sudjelovanju u raznim akcijama, kao što su Aktivni mladi protiv nasilja te Doprinos mladih: za manje vršnjačkog nasilja. Također je sudjelovala i u mnogim javnim akcijama kao što je bila podjela edukativnih letaka i u izradi origami ždralova povodom V-Daya.
– Titula najvolonterke udruge Zora, meni kao jednoj srednjoškolki, još uvijek mladoj osobi, puno znači. Drago mi je da je prepoznat moj trud i volja za volontiranjem, te mi ta titula daje samo vjetar u leđa te me potiče da i dalje nastojim u svojem volonterskom radu – kaže Lucija.
U budućnosti će nastojati, kako sama kaže, bilo u budućem poslu ili daljnjem volonterskom radom pridonositi zajednici kako najbolje može.
– Mladima bih poručila da se volontiranje jako isplati, iako neki misle da je to gubljenje vremena jer za svoje potrošeno vrijeme volontiranjem ne dobe nikakvu materijalnu dobit. No smatram da volontiranjem dobiješ nešto više, osjećaj koji ti nitko ne može dati, osjećaj zadovoljstva i sreće kad dobiješ uzvraćeni osmijeh osobe kojoj pomažeš te saznanje da si toj osobi promijenio život nabolje, pa makar i malo. Taj osjećaj ti nitko ne može dati, već ga možeš zadobiti davanjem sebe i svog vremena drugima – zaključuje najvolonterka.
