Naprava za fiksiranje štoka naziv je izuma koji je Damiru Bašeku donio priznanje najboljeg inovatora Međimurja. Izum, koji je naravno patentiran, svjetlo dana ugledao je u studenom 2016. godine, da bi prošle godine bio i službeno predstavljen.
– Radi se o napravi koja ima svoju primjenu u građevini, odnosno olakšava i ubrzava ugradnju vrata u bilo kojem objektu – objasnio nam je Damir kojeg smo već kao inovatora imali prilike sresti u Belici s njegovim inovativnim uređajem za posipanje krumpira.
Naprava za fiksiranje štokova, kaže, nastala je spontano, tijekom uobičajenog rada. Naime, Damir je po struci metalomodelar, no radi i kao stolar. U pitanju je naprava koja se jednostavno umetne u štok koji se treba ugraditi, fiksira ga i onda jedan čovjek može odraditi sve dalje, poput određivanje ravnine i brtvljenja štokova. Drugim riječima, skraćuje vrijeme i pojednostavljuje rad.
– Ovo je izvrsno pomoćno sredstvo za svakog građevinara i vrlo lako može naći svoju primjenu. Druga pak je stvar hoće li to tako i biti. Naime, nitko nije zainteresiran za kupnju “patenta”. Istina, našao sam jednog alatničara koji je spreman krenuti u njegovu izradu, no nemamo investitora. Tipično je to za našu zemlju i to ne po pitanju samog ove naprave već i svih drugih patenata.
Njegovi izumi svuda oko nas
Svojedobno je Damir u Belicu doveo svoj prvi “izum”, stroj za posipavanje krumpira. Stroj je također pojednostavio postupak posipavanja krumpira kako bi duže stajao.
– Danas je Belica puna tih strojeva, a nitko drugi nije zainteresiran. Da sam nešto zaradio, baš i nisam. Naime, izradili smo svega nekoliko njih, a ostalo su mi pokrali ideju. Da se idem sad s nekim navlačiti po sudu, ne pada mi na pamet. Em je teško dokazati krađu jer nitko nije spreman svjedočiti, a osim toga, niti imam novaca, niti vremena niti pak želje “bosti” se na sudu s jačima od sebe – doznali smo sudbinu njegovog prvog patenta.
Drugim riječima, daleko je Hrvatska još od poštivanja pravila patenata i intelektualnog vlasništva. Doduše, njegov stroj ne prodaje se javno, no dovoljno ga je napraviti i distribuirati daleko od očiju javnosti. Već sada pretpostavlja kako bi se to moglo desiti i s ovom napravom za fiksiranje štokova. Ne opterećuje se previše time jer kao i svaki pravi Međimurac, radije radi u miru posao koji voli i u kojem se pronašao.
Iako je po struci metalni modelar, Damir je tijekom života zavolio i stolarstvo pa je u tom kontekstu opremljena i njegova vlastita radionica u kojoj oduvijek radi sam.
– Samouk sam stolar. Sve što znam i radim, naučio sam sam. Radim namještaj po mjeri, od ormara, kreveta, stolova i stolica do fotelja, kuhinja i svega ostaloga što se može izraditi od drva.
Drvo je tek dio onoga čime se Damir bavi. Tijekom našeg posjeta radio je na modelu ljudske glave koju će koristiti vatrogasci. Kako nam je objasnio, po njegovu modelu izradit će se nekoliko glava na koje će nataknuti kacigu i koje će se prevući materijal nalik na ljudsku kožu te će potom vatrogasci ispitivati kako koja jačinu požara djeluje na nju.
Radionica puna noviteta
Samo malo bolji pogled po radionici otkriva svu tajnu njegova zanata i svu samozatajnost ovog vrsnog majstora modelara i stolara. Radionica mu je prepuna modela čiji nas predmeti okružuju i koje prihvaćamo zdravo za gotovo. Drugim riječima, radi se o prototipovima koji onda kreću u tzv. masovnu ili serijsku proizvodnju.
– Radim na raznim prototipovima. Primjerice, modele za velike boce ispred kafića i restorana, modele za strojeve, za automobilske dijelove pa čak i jahte – skromno nam je nabrojio samo dio toga što radi u svojoj radionici u Ivanovcu.
Samozatajni Damir dobro je poznat u svijetu poslodavaca koji se bave izradom raznim dijelova strojeva, uređaja, reklama i slično. No, zatvoren u svom svijetu, malo tko izvan toga zna što se mogu izraditi Damirove ruke. (Vlasta Vugrinec)
