[layerslider id=”7″]
Unatoč generalno lošoj poslovnoj klimi u Hrvatskoj i sve češćem iseljavanju mladih u zemlje koje im nude mogućnosti za pristojan i uređen svakodnevni život, postoje i oni koji ne odustaju i koji uspijevaju svoje ideje pretvoriti u svoj vlastiti poslovni pothvat i kod kuće.
Oni koji se odvaže na takav put, obično, nakon završenog fakulteta i odrađenih nekoliko godina u privatnom sektoru, kreću u samozapošljavanje i samostalno izlaze na tržište. Ako se radi o novim proizvodima i inovacijama, često se moraju okrenuti inozemnom tržištu koje je veće, fleksibilnije i spremnije prihvaćati nove proizvode, za razliku od našeg koje ne samo da je manje, nego je i tromije i zatvorenije.
No nakon njihovog uspjeha u izvozu proizvoda, ponovno se pojavljuje problem u pitanju kako zadržati naše nove poduzetnike unutar zemlje. Naime, oni se, u suradnji s vanjskim tržištem, susreću s pravilima poslovanja u drugim zemljama, koje redovito nisu toliko opterećene birokracijom i različitim poreznim nametima, stoga neki od njih nakon odluče preseliti svoje cjelokupno poslovanje izvan Hrvatske, što ponovno otvara problem iseljavanja.
Zanimljiva je i činjenica hrvatskog kompleksa manje vrijednosti, zbog kojeg su naši mladi inovatori priznati kod kuće tek kada se uspiju samostalno probiti i dokazati na vanjskom tržištu. S druge strane, “kupujmo hrvatsko” je već istrošen izraz, s obzirom na to da se protekom godina pokazalo da građani nemaju nikakve stvarne koristi od kupnje hrvatskih proizvoda, osim što ih plaćaju skuplje nego one inozemne, pa im manje novaca ostaje za potrošnju. Niti je država bolje uređena niti itko živi bolje nego prije. Korist od kupovine hrvatskih proizvoda postojala bi kada bi se jednako tretiralo sve poduzetnike, na svim razinama, a posebno isticalo one male i nove, originalnih vrijednosti, koji stvaraju okruženje za razvoj poduzetničke budućnosti. Parola “kupujmo hrvatsko” ima malo smisla kada se odnosi na proizvode prepoznatljivih naziva još iz doba bivše države, ali koji su danas često smanjene kvalitete, a proizvode ih velike kompanije čija vlasnička struktura pokazuje da su sve samo više ne hrvatski.
Hrvatski proizvod su zapravo proizvodi mladih i ambicioznih poduzetnika, spremnih na izvoz i razvoj, ali kojima je potrebna podrška više nego bilo kojim drugim poduzetnicima. Samo uz njih dugoročno možemo očekivati razvoj društva, ali do njega neće doći bez smanjenja cijene poslovanja u Hrvatskoj (uzimajući u obzir sve poreze, namete i različita davanja koja država traži svakog poduzetnika da joj se plati). Kako nam je i država skupa, tako je i biti poduzetnikom u našoj državi skupo. A nezahvalno je i biti radnikom u takvog okruženju s obzirom na to da rad nikada nije pravilno vrednovan, kod nekih je preplaćen, a kod nekih potplaćen.
