[layerslider id=”5″]
Nema dvojbe da je Veselin Vujović odličan trener. I ne samo to. Zbog svog balkanskog temperamenta koji mu ne da mira, to ga dodatno čini zanimljivom i zabavnom osobom, posebice za novinare i publiku. Osim toga, nikad nema dlake na jeziku, što mediji posebice vole.
Međutim, s izjavom o Svetom Martinu kao “vukoj….” je ne malo, nego debelo pretjerao. Zamislite da je hrvatski izbornik ili bilo koji drugi rekao nešto slično u Sloveniji.
Niti Toplice Sveti Martin, ni sjedište općine Sveti Martin na Muri nisu zaslužili da ih izbornik jedne ozbiljne reprezentacije tako pogrdno naziva.
Ali kad se već tako nešto što Vujoviću uopće nije trebalo i zbog čega se na kraju krajeva ipak i ispričao – ipak dogodilo i da ne ostane sve samo na površinskom dojmu bez obzira na to kakav on bio, treba priznati kako je poznato da kad se digne prašina, onda je to najbolja reklama. Pa je tako i ova u najmanju ruku nesretna medijska epizoda, bez obzira koliko zvučala na prvu loptu uvredljiva za sve u našem kraju, ipak zasigurno tisuće i tisuće ljudi kako u Hrvatskoj, tako i izvan nje zaintrigirala da ako ništa drugo, onda proguglaju “di je i što je taj San Martin”.
Što se tiče turizma i odmora, niti “vukoj…” nije tako loš marketinški opis jer je Međimurje, a posebice taj dio zapravo jedan još uvijek čaroban biser prirode koji nije razoren industrijalizacijom, pretjeranom apartmanizacijom i slično što devastira i zagađuje prostor.
Ono što je ipak najvažnije u cijeloj priči, da je proteklih petnaestak dana najmanje tridesetak rukometnih zvijezda i tristotinjak sportaša, trenera, liječnika i svih drugih koji igraju, treniraju i rade u najjačim svjetskim ligama boravilo u našem kraju. Deseci poznatih sportaša i sportskih djelatnika iz Danske, Njemačke, Španjolske i mnogih drugih zemalja koji inače vjerojatno nikad ne bi došli u Međimurje i Sveti Martin na Muri, upoznali su i prenijet će glas gdje su bili stotinama drugih. Zapravo, već su i prenijeli jer su deseci novinarskih ekipa stigli i razgovarali s igračima i trenerima, radili reportaže iz naših Termi i Svetog Martina.
E, sad se opet vraćam Vujoviću i njegovoj poruci koja je zapravo ublažena trebala zvučati u stilu “kada smo imali slobodan dan, prijepodne ili poslijepodne, nismo znali što i kamo sa sobom”.
Smatram da bi se nad tom plastičnom rečenicom, kada se malo slegnu strasti, mnogi koji se (in)direktno bave turizmom u Međimurju trebali zamisliti.
Još kad sam čuo da je reprezentacija Danske slobodnu večer iskoristila za višesatni posjet McDonald’su u Varaždinu, a da je Španjolska izašla na večeru također u taj grad, onda je posve jasno da nismo iskoristili jedinstvenu priliku da u Međimurju poznatim rukometnim facama zaista pokažemo što sve nudimo kada je “izvanpansionska potrošnja” u pitanju.
Ne znam je li se do kraja boravka u četvrtak nešto ipak promijenilo, pa je netko od uglednih gostiju ipak otišao izvan hotelskog kompleksa do nekog našeg vinara ili isprobao domaće delicije poput tiblice.
Siguran sam da reprezentacijama u hotelu ništa nije nedostajalo, ali bez obzira na to što to možda nitko nije tražio, zašto nismo sami ponudili poznatim sportašima i njihovim vodstvima nekakav fakultativni međimurski izlet tijekom slobodnog dana, večeru u nekom od naših najboljih restorana ili posjet podrumu naših sjajnih vinara.
Uglavnom, čini mi se da i ovaj primjer pokazuje da nam se u Međimurju i dalje turizam uglavnom “događa”, da nam je organizacija još uvijek vrlo često zapravo čista improvizacija, tj. da nam nedostaje profesionalizma zbog kojeg umjesto da snažno iskoračimo u turističkim brojkama, još uvijek se zadovoljavamo s mrvicama.
Ako iz tog malo šireg aspekta pogledamo kako stoje stvari i ako izvučemo poučak, čini mi se da nam je Vujović u tom svom zaista pogrdnom istupu, možda učinio i uslugu.
Ako otvorimo oči i konačno uvidimo što to nedostaje našem međimurskom turizmu da bi on zaista postao ono što se od njega očekuje u bližoj i daljnjoj budućnosti – da postane jedna od najvažnijih gospodarskih grana.
