O USAMLJENOSTI, BOLESTI DANAŠNJICE, Josipa Perhoč Mrla, klinička psihologinja
Dugotrajna usamljenost može ozbiljno narušiti mentalno i fizičko zdravlje, povećavajući rizik od depresije, anksioznosti, pa čak i kroničnih bolesti osjeti u određenoj mjeri, kada nije u društvu ljudi s kojima bi želio biti, ili ako nema ljudi s kojima bi se osjetio povezano. Tijekom evolucije bili smo sigurniji u skupinama nego sami, te se kao jedan od važnih mehanizam preživljavanja razvila univerzalna potreba za drugima. Većini je ljudi potrebna povezanost s drugima kako bi se osjećali ispunjeno. U odnosu s drugima stvara se privrženost, pripadnost nekome ili nekoj skupini, dobiva potvrda vlastite vrijednosti.
Ljudi su usamljeni kada su nezadovoljene njihove potrebe u odnosima s drugima – zbog različitih gubitaka, poremećenih partnerskih odnosa, završetka partnerskih odnosa zbog smrti, razvoda, zbog poremećenih odnosa u roditeljskoj ili vlastitoj obitelji, različitih traumatskih događaja, kada se percipiraju emocionalno i socijalno neadekvatnima.
Korištenje društvenih mreža potpiruje stalno uspoređivanje s drugima i nesigurnost u sebe, pa je povezano s povećanom tjeskobom, depresijom i usamljenošću
Usamljeni su ljudi svih dobi, ali ponajviše mladi i osobe starije životne dobi. U posljednjih pedesetak godina globalno se povećava osjećaj usamljenosti. Ekonomski razvoj dovodi do veće samostalnosti građana koji su skloniji individualizmu, što povećava rizik od usamljenosti. Kultura u kojoj današnji mladi odrastaju njeguje materijalne vrijednosti, motivira pojedinca da bude usmjeren na sebe. Sve je veći broj samačkih kućanstava. Razvijene tehnologije omogućile su olakšan pristup informacijama. Istovremeno, trendovi sugeriraju da ljudi u okretanju pametnim telefonima smanjuju društvene kontakte. Tehnologije se uvelike koriste kao sredstvo za vlastitu promociju. Korištenje društvenih mreža koje potpiruju stalno uspoređivanje s drugima i nesigurnost u sebe, suprotno njihovom nazivu, povezano je s povećanom tjeskobom, depresijom i usamljenošću.
Sve veći broj ljudi u starijoj životnoj dobi živi samo. Veliku većinu među njima čine žene, s obzirom na to da je njihov životni vijek u prosjeku dulji od životnog vijeka muškaraca. Posljednjih desetljeća raste i broj neoženjenih i neudanih, rastavljenih muškaraca i žena, koji ostaju živjeti sami i u starosti, polovica jer to žele, potrebna im je neovisnost, razočarani su u ljubavi, ili im je prioritet posao, a preostali zbog previsokih standarda prema partneru ili jer ne uspijevaju upoznati nekoga.
Osobe u partnerskom odnosu, u braku i izvanbračnoj zajednici, u prosjeku su manje usamljene i zdravije od samaca, razvedenih i udovaca. Ipak, nije svaki partnerski odnos korisniji za zdravlje od samoće. Osobe koje su u partnerskom odnosu neprekidno izložene krizama, u kroničnom su stresu što sa sobom nosi zdravstvene rizike. Presudna je kvaliteta partnerskog odnosa, koja ovisi o uspostavljenoj razini prisnosti, seksualne intimnosti, prisutnosti kontinuiranog partnerovog suosjećanja, brižnosti, razumijevanja i poštovanja, o kvaliteti komunikacije i načinu rješavanja konflikta, zadovoljstvu odnosom. Usamljenost se može pojaviti i kad osoba ima kvalitetan odnos sa svojim partnerom, ali joj nedostaju prijatelji ili osjećaj pripadnosti nekoj zajednici.
Usamljenost nije isto što i samoća
Usamljenost je subjektivni doživljaj, i čovjek se može osjećati usamljeno i okružen ljudima. Jednako tako, čovjek može ciljano biti sam i pritom se ugodno osjećati. Dapače, imati pozitivnu sliku o samome sebi i pouzdanje u svoju sposobnost za upravljanje svojim životom, važan je preduvjet za dobrobit.
Posljedice usamljenosti
Istraživanja u različitim stručnim područjima tijekom posljednjih desetljeća iznjedrila su brojne spoznaje o usamljenosti i pokazala da je trebamo shvatiti kao značajan javnozdravstveni problem. Usamljenost izaziva stres, koji pak slabi imunološki sustav, i povećava vjerojatnost pojave različitih infektivnih bolesti, povišenog krvnog tlaka, bolesti krvožilnog sustava, karcinoma, depresije, bolesti ovisnosti i drugih psihičkih bolesti. Ako se čovjek dugotrajno osjeća usamljeno, pod kroničnim je stresom, što pospješuje razvoj kroničnih bolesti i povećava rizik od smrti!
Što učiniti?
Rizici usamljenosti i društvene izolacije mogu se izbjeći. Aktivno sudjelovanje u zajedništvu s drugima pokazalo se jednim od najvažnijih čimbenika za zdravlje. Povezanost s drugima povećava vjerojatnost preživljavanja oboljelih od različitih bolesti. Za izgradnju dobre budućnosti potrebna je suradnja između pojedinaca i između država.
Važno je prepoznati osjećaj usamljenosti, koja ima važnu funkciju, motivira na povezivanje s drugima. U neposrednom, realnom (a ne virtualnom) kontaktu i ophođenju sa zdravim društvom, počevši od malih, svakodnevnih društvenih interakcija, pa i s nepoznatim ljudima, čovjek doživljava zajedništvo, pripadnost i stječe povjerenje. Važna su prijateljska okupljanja, potpora bližnjih, sudjelovanje u različitim aktivnostima. U kulturama diljem svijeta oduvijek su prisutne aktivnosti poput zajedničkog pjevanja, sviranja ili plesanja, te dokazano smanjuju stres i usamljenost. Čovjekova iskonska povezanost s prirodom ogleda se i u činjenici da boravak u prirodi umanjuje usamljenost kod ljudi, što se posebno važno pokazalo u gusto naseljenim gradovima i važna je smjernica u osmišljavanju urbanog krajolika.
Pokazuje se da su sretniji i povezaniji s drugima ljudi koji su velikodušni i koji dobrovoljno pomažu drugima. Brojna istraživanja ukazuju na povezanost zadovoljenih duhovnih potreba i smanjene usamljenosti.
Pojedincu koji se doživljava usamljeno i ranjivo može biti potrebna i obuhvatnija, ponekad i stručna psihološka pomoć. Psihologijske intervencije često su usmjerene na promjenu narušene slike o sebi. Osobe koje se smatraju manje vrijednima od drugih, ”čudnima”, nevrijednima tuđe pažnje, često su usamljene. Njihova negativna uvjerenja o sebi formirana tijekom djetinjstva, uslijed primanja roditeljskih poruka, u interakciji s vršnjacima i drugim društvenim agensima, vrlo često smanjuju motivaciju, ili pak u potpunosti odvraćaju od povezivanja s drugima.
Budite svoji i povezujte se s drugima
Kao zaključak ističem da čovjek nije osuđen na usamljenost. Pomaganjem i usmjerenošću na druge, uz samostalno upravljanje svojim životom, može stvoriti autonoman životni stil ujedno okrenut zajednici. Razvoj socijalnih vještina i izgradnje kvalitetnih odnosa s drugima, pomaganje drugima, može početi od malih koraka, a u slučaju veće potrebe za psihološkom podrškom, slobodno se obratite stručnjacima mentalnog zdravlja.
Obratite nam se s povjerenjem. Usluge psihologa su besplatne i pružaju se bez liječničke uputnice.
Dom zdravlja Čakovec, I. G. Kovačića 1 e, Djelatnost za psihologiju
Ambulanta u Čakovcu
T: +385 40 372 390
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka između 13 i 15 sati
Ambulanta u Prelogu
T: +385 40 321 390
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka između 13:30 i 14:30 sati
