Priča o mišu zvanom Despero
Uh, taj peti razred! Već smo naučili puno toga. Učili smo i padeže. Toga dana smo upoznavali dativ i lokativ. Još sam više naučio kroz književno djelo Priča o mišu zvanom Despero jer smo u priči tražili dative i lokative. Za početak ću vam opisati Despera i njegovu situaciju.
Jednom, ne tako davno, rodio se jedan miš. Zvao se Despero. On nije bio običan miš. Rodio se otvorenih očiju i imao je sestru Merlot i brata Furlough. Despero je bio drukčiji od svih. Nije radio stvari koji drugi miševi rade, Na primjer, nije grizao žice, knjige i ljepila. Miš Despero je volio čitati knjige i igrati nogomet. Svi nogometaši su mu se rugali zbog velikih ušiju. Despero je odlučio otići k doktoru za miševe da mu odreže uši, i da mu stavi manje, ali te uši su metalne. Desperu se uši na prvu nisu svidjele. Kad je otišao na nogomet svi su samo buljili u njega. Prijatelj Marko ga je pitao što mu se dogodilo s ušima. Despero je rekao da su mu uši metalne. Jednog dana Despero je igrao nogomet i nešto važno primijetio. Svi su odjedanput bili dobri prema njemu. Nemoguće! I on je bio sretan što ima takve uši.
Otišao je opet k doktoru. Išao ga je pitati kakve su te uši. Doktor je rekao da su uši čarobne. Te uši imaju ugrađen magnet koji privlači samo sreću , a odbija tugu. Bio je sretan što ima takve uši.
Arsen Muftić, 5.a, OŠ Ivanovec
Na kraju petog razreda
Kad kreneš u 5. razred shvatiš da škola nije samo igra i zezancija. Naravno, i dalje je zabavno, ali moraš krenuti učiti. Dobiješ nove predmete i učitelje, a možda čak i nove učenike. U novoj si smjeni, mijenjaš učionice i upoznaješ nove ljude. Prvih par tjedana svi se upoznajemo s novim izazovima i sve je nekako lagano, dok ne krene vrijeme ispita. Shvatila sam koliko ima gradiva, definicija, pisanja i učenja. Svi smo u stresu, ne pišemo zadaće, ne znaš gdje si i zašto si tu; letiš po hodnicima i tražiš u kojoj si učionici. Sve je nekako teško, novo i drugačije.
Svima je teško na početku, ali zato su tu učitelji. Oni nam puno pomažu i pokušavaju nas prilagoditi na realnost 5. razreda. Puno toga smo već prošli i više nije toliko loše. Zapravo super je! Upoznala sam nove prijatelje i učimo još više. Nekad je i meni teško, ali to je sve normalno. S malo truda i volje sve se može. Naravno, tijekom školske godine ima puno prepreka, npr. školske spačke i gluposti. Svaki tjedan uvijek nešto, trčanje po hodnicima, krađa slatkiša, nedolično ponašanje. Kraj školske godine se bliži, i ovo je bila najbolja godina do sada! Ovaj razred ostat će nam u pamćenju i imati ćemo puno uspomena.
Škola je gotova za par tjedana i svi maštamo o dugom najboljem ljetu do sada. Sada moramo zagrijati stolicu, krenuti učiti i popraviti ocjene. Jako sam zahvalna na ovoj godini, na mom razredu i na obilju lijepih, predivnih i smiješnih situacija. Bilo je puno uspona i padova, ali smo se zabavili. Veselim se novim događajima u 6. razredu, ali za sada se najviše veselim ljetu!
Marija Sečan, 5.b, OŠ Ivanovec
Na kraju sam petog razreda
U rujnu prošle godine krenuo sam u peti razred. U razredu sam dobio novog prijatelja Luku. Ostali prijatelji su ostali isti, ali su se promijenili učitelji.
Tijekom četvrtog razreda imao sam jednu učiteljicu, a sada ih imam puno više. Svi su predmeti ostali isti, samo sam uz njih dobio još tri nova . Najbolji predmet mi je Tehnička kultura. Jedini predmet koji ne volim je Likovna kultura. Općenito volim ići u školu jer imam puno prijatelja. U ovom petom razredu sudjelovao sam u različitim radionicama, obilježili smo različite dane i događaje. Obilježili smo Olimpijski dan, Dan sjećanja na Vukovar, Dan međimurske popevke, odradili božićni sajam .Išli smo u Čakovec u Centar za kulturu gledati film. Cijela školska godina je bila zanimljiva, burna, prepuna izazova, nekad lakih dana, a nekad malo težih dana.
Svi učitelji su prepuni razumijevanja, strpljenja i puno pomažu da naučimo sve ono što trebamo. U ovoj školskoj godini dobio sam i novu asistenticu Mariju koja mi je neprestano pomagala u školskim obavezama ikoja me redovito podsjećala što imamo za domaću zadaću. U ovoj školskoj godini petog razreda imali smo terensku nastavu u Gorski kotar. Išli smo u špilju Lokvarku i kanjon Kamačnik. Moram reći da je bilo zanimljivo, naporno, poučno i opušteno. Vozili smo se busom do Lokve i prilikom dolaska krenuli u špilju Lokvarku. Tamo smo vidjeli špiljske ukrase i malo jezerce. Bili smo na dubini od 75 metara što je za mene bilo super. Najteže mi je bilo penjati se po stepenicama. Nakon špilje Lokvarke busom smo se zaputili na kanjon Kamačnik. Eh, tu sad kreće prava pustolovina! Hodali smo uz potok stazom dugom tri kilometara. Staza je bila prepuna korijena i odrona kamenja od stijena koje je otežavalo hodanje. Poslije izleta išli smo u Mc Donalds na ručak. Cjelokupni dojam je da u školi nije ni malo dosadno niti bez veze. Sada sam na kraju petog razreda i nadam se daće mi iduća školska godina biti još bolja i ljepša nego ova.
Emir Oršoš, 5.a, OŠ Ivanovec, učiteljica Dijana Kozjak
