Koliko puta ste bili u nedoumici? Koliko puta ste morali donijeti neku odluku i znali ste da, što god da odlučite, to će odrediti neki put dalje sa kojeg se nećete više moći vratiti na mjesto donošenja odluke i čitava će stvar biti usmjerena nepovratno u jednom pravcu?
I što ste činili pod teretom te odgovornosti? Razgovarali ste sa prijateljicom, pitali mamu što bi ona odlučila „da je na vašem mjestu“, pitali partnera, nekoga „kome vjerujete“. Ili biste otišli na društvene mreže i tamo potražili nešto što bi vas usmjerilo prema rješenju. Ili možda u neku stručnu literaturu? Bez obzira gdje potražili jasnoću, ako biste bili potpuno iskreni sa sobom, željeli ste da netko drugi odluči umjesto vas imajući potpuno povjerenje u vrijednosti te osobe.
Access nam donosi jasnoću oko ovog, vrlo važnog pitanja za svakoga od nas. Svatko tko nas savjetuje, može nam dati savjet sa najboljom namjerom, no to je samo gledište sa njegove pozicije: iz njegovog sustava vrijednosti, iz njegovog iskustva i znanja. To ne mora imati nikakve veze sa našim vlastitim vrijednosnim sustavom i stoga ne mora biti točno za nas. Ove tehnike svjesnosti osvještavaju nam našu jedinstvenost i daju nam alate za ovakve situacije kako bismo djelovali baš sa svoje pozicije i donijeli izbor sa kojim smo se osjećali najbolje u tom trenutku.
Jer nitko ne zna bolje od našeg tijela i ako postavimo pitanje sebi: „Izaberem li ovo, što to kreira za mene za 5, 10 ili 15 godina od sada?“, te dopustimo sebi percepciju toga kako se osjećamo sa tim izborom unutar sebe, dobiti ćemo odgovor koji nije iz uma već iz svjesnosti tijela. (Ovo vježbamo na radionicama i to prvo na poznatim temama, te potom na pitanjima sa kojima se dvojimo.) U tome se krije tajna „najboljeg“ izbora kojeg u Accessu zovemo „izbor koji kreira najviše“ i ovo donosi mir koji nikada nećemo dobiti ako smo slušali druge, koliko god da smo im vjerovali.
