Dino Branilović iz Gornjeg Hrašćana slikarstvom se bavi već deset godina, a svoj je talent otkrio još na kraju osnovne škole, kad se pripremao za upis u srednju školu. Prilikom izrade školskog zadatka iz multimedije iznenadio je sam sebe — kako kaže, tada je prvi put osjetio koliko ga umjetnost privlači i koliko može izraziti kroz boju i oblik.
Nakon završene srednje škole upisao je tečaj u Paleti, gdje je započeo s ozbiljnijim i aktivnijim bavljenjem slikarstvom. “Trenutno sam u Zagrebu i tamo se educiram, ne stajem. Čitavo vrijeme baveći se slikarstvom usavršavam se neprestano”, ističe Dino koji svakodnevno istražuje nove pristupe i tehnike.
Slikarstvo kao sloboda izraza
Dino smatra da je u slikarstvu najvažnije prepustiti se i dopustiti da emocija vodi ruku. “Bitno je koristiti različite tehnike, boje i motive jer svaka slika nešto govori. Vidim svoj napredak danas, slikam sve — od starih međimurskih kuća do modernih motiva.” Na likovnoj koloniji Zrinski u Čakovcu naslikao je Dravski motiv, koji mu je posebno drag jer u njemu spaja prirodu i vlastiti doživljaj prostora.
Najčešće slika akrilom, uz ulje na platnu i akvarel, a upravo je akvarel tehnika koju posljednjih mjeseci najviše koristi. Kaže da su za jednog slikara najvažniji volja, strpljenje, dobro oko i osjećaj za boje, no presudna je upravo volja koja ga vodi prema stalnom napredovanju.
Ljudi i svakodnevica kao inspiracija
“Fasciniraju me ljudi u današnjem dobu, ali divim se i starim slikarima koji su stvarali perfektne slike s vrlo ograničenim materijalima i priborom. Danas imamo mnogo više mogućnosti, no njihova posvećenost i preciznost ostaju uzor”, kaže Dino.
Kistove bira po osjećaju, a uz osmijeh dodaje da “slikarima kistova nikad dosta”. Njegove slike spoj su tradicije i suvremenosti, a njegov umjetnički put tek se razvija. No jedno je sigurno — Dino Branilović iz Gornjeg Hrašćana ime je koje će se u svijetu likovne umjetnosti još itekako čuti.
