Ivan Judaš, poznati handpan glazbenik, odlučio je jučer provesti dan posvećen zahvalnosti i odmaku od tehnologije. Planirao je dan u prirodi, u šumi, brati gljive i svirati, želeći uživati u miru bez mobitela. Dan je započeo u pozitivnom tonu, ali neočekivano se pretvorio u izazov koji je testirao njegovu strpljivost, oprez i zahvalnost.
Na putu iz Varaždina prema šumi, u Pušćinama se dogodila situacija koja je u trenutku bila zbunjujuća i potencijalno opasna. Vozač ispred njega naglo je stao na glavnoj cesti kako bi pustio osobu s dvorišta na cestu. Iako je riječ o gesti pažnje, situacija je bila nesigurna zbog gustog prometa. Ivan je zadržao razmak i zaustavio se na vrijeme, izbjegavajući neposrednu opasnost.
No, vozač iza njega nije reagirao na vrijeme i udario je Ivanov automobil, što je izazvalo lančani sudar. Silina udarca gurnula je Ivanov automobil u vozilo ispred njega. Na svu sreću, nitko nije ozbiljno ozlijeđen, ali iskustvo je bilo šokantno. Ivan je bio zabrinut za svoje zdravlje i za stanje instrumenata u automobilu. Hitna služba brzo je stigla i odvela ga na rendgensko snimanje kralježnice, gdje je potvrđeno da nije došlo do trajnih posljedica, iako su se javili bolovi u vratu i leđima te blage vrtoglavice.
Ovo nije prvi put da je Ivan doživio sličnu situaciju – ranije je bio uključen u sudar s vozilom odostraga, ali tada je prošao bez tegoba i trajnih ozljeda. Upravo to iskustvo pomoglo mu je da psihički lakše podnese aktualnu situaciju i zadrži smirenost i zahvalnost.
Zbog sudara, Ivan je privremeno onemogućen u prijevozu instrumenata, što je dovelo do odgode handpan radionica i individualnih sati u Zagrebu, uključujući pet učenika s kojima je imao stalne termine. Koncerte planira održati koliko je logistički moguće, koristeći javni prijevoz i prilagođenu izvedbu s jednim instrumentom. U ovom periodu morat će se osloniti na improvizirane načine kako bi nastavio svirku i zaradu, uključujući i nastupe na ulici.
Unatoč izazovima, Ivan naglašava zahvalnost za zdravlje, sigurnost i mogućnost nastavka glazbene karijere. Ističe kako dan bez mobitela, iako se neočekivano pretvorio u stresnu situaciju, završava osjećajem zahvalnosti i optimizma. Njegov stav prema životu pokazuje kako i u neugodnim i opasnim situacijama može prevladati pozitivno razmišljanje i zahvalnost za ono što je dobro.
Ivan završava iskustvo porukom: život je nepredvidiv i vrijedi ga cijeniti svaki trenutak. I dok se suočava s posljedicama sudara i privremenim izazovima u radu, ostaje posvećen svojoj glazbi i učenju svojih studenata, vjerujući da će se sve situacije posložiti na najbolji mogući način.
Ova skupština pretvorila se u nezaboravno druženje cijelog mjesta
