Lorenna Hranilović iz Podturna u posljednjih godinu dana od našeg zadnjeg razgovora prošla je razdoblje koje bi mnogima stalo u nekoliko sportskih karijera.
Upisala je željeni studij nutricionizma na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, preselila se u glavni grad, nastavila nizati medalje u judu i sambu te se istovremeno prilagođavala životu koji se odvija između predavanja, treninga i vrlo malo sna. Dan joj počinje rano i završava kasno, a ritam koji opisuje ne ostavlja puno prostora za predah.
Novi život u Zagrebu
– Treninzi su svaki dan, većinom navečer. Ujutro je teretana, ali to zbog predavanja često ne stignem odraditi kako bih htjela. Popodne uspijem malo odspavati, navečer sam na treningu, a oko 23 sata dolazim doma pa kreće učenje. Spavam četiri do šest sati, nije idealno, ali trenutno funkcionira, govori Lorenna bez uljepšavanja. Život u Zagrebu donio joj je, kaže, i izazove i olakšanja. Prvi mjeseci bili su zahtjevni, ali ritam se s vremenom posložio. U stanu živi s cimericom, sama kuha i organizira dan onako kako joj sport dopušta.
– U rujnu je bilo napeto, puno promjena, tramvaji, busevi, sve to mi je bilo novo. Trebalo mi je vremena da se uklopim. Sada imam ekipu na faksu i u Judo klubu Zagreb, postali smo prava klapa. U menzu ni ne stignem, pa najčešće kuham sama. Mama mi ponekad pripremi hranu pa mi to olakša, kaže. Na fakultet je upisala ono što je planirala još prošle godine, bez promjene smjera ili kompromisa. Matura je, kako kaže, prošla dobro i otvorila joj vrata studija koji je željela.
– Položila sam sve i upala na nutricionizam kako sam htjela. Ostalo me nije zanimalo tako da mogu reći da sam ja odmah znala što želim. Sad mi je ostalo još samo završiti ispite jer predavanja više nema, govori.
Cijeli intervju pročitajte u 1605. broju Međimurskih novina, koji je u prodaji od petka, 19. lipnja 2026. godine.
