Danas, 6. kolovoza, Crkva slavi blagdan Preobraženja Gospodinova, a također svoj imendan slavi Predrag.
Predrag je muško ime domaćeg porijekla. Značenje imena dolazi od pridjeva predrag (drag).
Preobraženje Gospodinovo
Danas se slavi uzvišeni događaj iz Kristova života koji su opisali evanđelisti Matej, Marko i Luka. Spominje ga i sv. Petar u svojoj Drugoj poslanici jer je s Ivanom i Jakovom bio očevidac tog događaja kojeg nikada nije mogao zaboraviti, piše Laudato.
Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na goru Tabor. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, „lice mu zasja kao sunce“ (Mt 17, 2), a „njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji“ (Mk 9, 3).
Ostatak događaja opisuje sveti Luka. „I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli“. (Lk 9, 30-36).
Ovaj trenutak uspona na Tabor kao da simbolično označuje: Tko želi shvatiti ovu osobu, on mora biti njome vođen. Dati se voditi, uz strmine. Izići iz uhodanosti života, svakodnevice, iz suzne doline, poći put vrhunaca, i zemljovidnih, ali većma duhovnih (ta i mistici govore o usponima na „brda“, a u svim religijama povlašteno mjesto ima „brdo“), piše Laudato.
Kršćani u Rimu ovaj su blagdan slavili od 5. stoljeća, i to između kvatrene subote u korizmi i sljedeće nedjelje. Papa Kalist III. 1457. godine odredio je da se u cijeloj Crkvi slavi na današnji dan kao uspomena na pobjedu koju su kršćani izvojevali nad Turcima kod Beograda 1456. godine pod vodstvom sv. Ivana Kapistrana i Ivana Hunjadija, poznatijeg pod imenom Janko Sibinjanin. Vijest o pobjedi stigla je u Rim upravo na današnji dan pa je stoga odlučeno da se blagdan svake godine slavi na današnji dan.
, a „njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji“ (Mk 9, 3).){kind=link}