Ivan Judaš (28) iz Nedelišća jedan je od pionira u sviranju neobičnog instrumenta – handpana. Trenutačno je jedina osoba koja se službeno bavi podučavanjem instrumenta toga instrumenta u Hrvatskoj, a svoje djelovanje usmjerio je na stvaralaštvo, ekologiju, širenje handpan zajednice, dobrotvorni rad i edukaciju.
Ivan nije rodom iz Međimurja, a u naš kraj dovela ga je ljubav. S Ivanom smo razgovarali o njegovom stvaralaštvu i radu, planovima, nadolazećem Handpan festivalu koji organizira i drugim zanimljivim stvarima. Ivan je uistinu osoba koja inspirira i voli život. To se osjeća iz njegove glazbe, ali i iz svake riječi…
Za početak možete li nam reći kakav je život u Međimurju u odnosu na Zagreb?
Za mene, život u Međimurju pravo je osvježenje. Mnogo je zdravija okolina. Impresioniran sam i djelovanjem institucija i raznih organizacija. Uživam promatrati kako ljudi brinu za svoj okoliš i životinje, a još više svjedočiti kako su školarci uključeni u razne inicijative. Sredina je toliko bogata da na tako malom mjestu nudi sve ono za što sam trebao prije obilaziti cijelu Hrvatsku.
Sredina je toliko bogata sadržajima da ono za čim sam nekada morao putovati po cijeloj Hrvatskoj – ovdje imam na dohvat ruke. Hrana je kvalitetna i domaća, šuma je doslovno na par koraka, a u jesen mogu otići brati gljive. Zvuk ptica koje pjevaju svakog jutra neprocjenjivo je bogatstvo, a krajolik je prekrasan.
Oduševljen sam koliko se ovdje drži do tradicije, povijesti i priča, a posebno me se dojmila međimurska popevka. Ljudi su me ovdje dočekali raširenih ruku, otvorili su mi vrata svojih domova i ustanova. Dobrodošao sam u školama i vrtićima, gdje imam priliku dijeliti svoju glazbu s djecom.
Osjeća se i snažna međusobna podrška – ono što se često izgubi u većim gradovima. Ovdje su ljudi još uvijek ljudi, i to se osjeti na svakom koraku.
Možete li nam predstaviti instrument handpan – mnogi ne znaju za njega. Što vas kod njega toliko fascinira, i što biste željeli da ljudi znaju o njemu?
Instrument handpan postoji tek 25 godina, a porijeklom je iz Švicarske. Ručno se kuje od metala te je potrebna velika vještina kako bi se stvorio instrument kvalitetnoga i ugodnoga zvuka. Izgleda kao leteći tanjur.
Fascinira me njegova jednostavnost. Ljepota zvuka i ugoda koju osjećam dok sviram, a i dok ga slušam. Fascinira me život koji mi donosi instrument. Kako jednostavno otvara vrata, povezuje ljude. Kao da budi unutarnju djecu u ljudima, a i u meni.
Što bih volio da ljudi znaju o njemu?
Volio bih, zapravo, da ljudi ne znaju ništa. Samo da zaborave. Samo da budu. Da osjete. Da vibriraju s instrumentom. Da budu prisutni, da se prepuste, zaigraju i raduju kroz glazbu.
Kako je uopće započela ljubav prema handpanu? Možete li se prisjetiti trenutka kada ste prvi put čuli za ovaj instrument?
Prvi puta čuo sam za instrument kada sam imao otprilike 17 godina, putem interneta. Zaželio sam da ga mogu svirati, ali tada, u to vrijeme, zbog raznih okolnosti i rijetkosti instrumenta, cijene i načina pribavljanja – to je jednostavno bilo neizvedivo.
Situacija se značajno promijenila te je mnogo više proizvođača nego prije. Prije nešto više od osam godina upoznao sam prijatelja Jamba koji je svirao instrument i ponudio mi da ga sviram.
Bila je to ljubav na prvi dodir.
Ljubav koju osjećam prema handpanu nije samo ljubav prema handpanu. Bolje bi bilo reći ljubav prema glazbi.
Možda, još bolje, ljubav prema Životu. A time i ljubav prema sebi, prema svima i svemu oko sebe.
Ljudi su vam znali reći kako vaša glazba iscjeljuje…
Mogu podijeliti samo vlastito iskustvo, bez tvrdnji i zaključaka. Ono što se dogodilo ne mora nužno biti pravilo – treba još mnogo vremena, rada i promišljanja da bismo uistinu razumjeli što su uzroci, a što posljedice.
Tijekom svojih radionica i susreta, svjedočio sam određenim trenucima.
Djeca s poremećajima iz spektra autizma, za koju su roditelji vjerovali da ne komuniciraju, uspostavila bi verbalni kontakt – na veliko iznenađenje njihovih najbližih. Osobe s cerebralnom paralizom opuštale bi mišiće, pokreti bi im postajali protočniji, a tijelo slobodnije tijekom sviranja.
U jednom staračkom domu u Zagrebu, ljudi oboljeli od Alzheimera sjećali su se mog posjeta, zvuka handpana i razgovora koje smo vodili – riječ po riječ, i tjednima nakon susreta.
Često mi ljudi kažu da im nakon koncerta nestane glavobolja, da se osjećaju lakše, smirenije, kako moja glazba iscjeljuje…
Ja mogu samo reći da mi je iznimno drago da je tako i da stvarno volim to što radim. Možda je samo to ono što je dovoljno. Biti tu, voljeti. Dijeliti.
Netko prenosi tu prisutnost kroz glazbu, netko kroz slikanje, pisanje, šetnju, tišinu, molitvu ili meditaciju. Putevi su različiti, ali svi vode na isto mjesto – u sadašnji trenutak.
Bavite li se i nekim drugim instrumentima?
Bavim se svim instrumentima koji mi dođu pod ruku: Gitara, djembe, darbuka, razne udaraljke, klavijature, frulice, fućkam, pjevušim…
Naravno, ne bi se svakome svidjelo možda, a ne mogu reći niti da sam profesionalan u tome…
Meni je svakako gušt. Igram se, veselim se, to je ono bitno.
Uskoro se na tri lokacije u Međimurju održava “Handpan festival: Međimurje” – možete nam malo više o tome reći, što očekuje posjetitelje?
Handpan festival Međimurje održat će se na tri lokacije i otvoren je za sve posjetitelje, uz mogućnost dobrovoljne donacije ili podrške kroz crowdfunding kampanju.
Festival počinje u srijedu, 18. lipnja, večernjim druženjem i svečanim otvorenjem u Čakovcu, u Mamas & Tapas, gdje će nastupiti duo Emajamaa.
Sljedeća dva dana, 19. i 20. lipnja, selimo se u Bajkovitu šumu u Lopatincu, gdje će se održavati razne glazbene i edukativne radionice.
Bit će tu i tradicionalne hrane, međimurske popevke, izlaganja umjetnika, proizvođača instrumenata, rukotvorina, OPG-ova, sve u prirodnom okruženju uz mogućnost kampiranja. Veliku podršku u organizaciji pružili su Općina Nedelišće i njihova turistička zajednica.
U subotu, 21. lipnja, festival se seli u Marinu Prelog gdje nas, uz glazbeni program i radionice, očekuju i sportske aktivnosti, kupanje u jezeru i besplatni kajaci tijekom cijelog dana. Tamo nastupa i jedan od najpoznatijih svjetskih handpan glazbenika, Daniel Waples, koji je svirao u više od 80 zemalja, za britansku kraljicu te nastupao na Wimbledonu.
Završnica festivala je 22. lipnja u sklopu manifestacije Čakovečko ljeto, s programom u Caffe baru Bedem i atriju Starog grada.
Zahvalan sam Maši Hrustek iz Muzeja Međimurja, Helgi Lajtman iz Centra za kulturu Čakovec i Filipu Horvatu iz Turističke zajednice grada Čakovca na velikoj podršci u realizaciji festivala.
Držite li radionice sviranja handpana i kako vam ljudi se mogu javiti?
Imam veliku čast da sam prva i trenutačno jedina osoba u Hrvatskoj, a i šire koja se službeno bavi podučavanjem handpana kroz djelovanje svoga obrta OD SRCA.
Održavam handpan radionice za odrasle i djecu u Nedelišću, ali i po raznim manifestacijama u Međimurju i Varaždinskoj županiji.
Svi zainteresirani mogu me kontaktirati na email [email protected] za više informacija.
Mogu mi se i obratiti kada me vide da sviram na cesti, ili bilo gdje gdje se sretnemo. 🙂
Koliko su ljudi u Čakovcu otvoreni za vašu glazbu i umjetnost?
Ljudi u Čakovcu su se pokazali iznimno otvorenima i zahvalnima za moju glazbu prilikom svirke na cesti i prilikom raznih događaja i mojih privatnih nastupa u studiju koji sam vodio.
Postojala je određena skeptičnost u početku kada sam došao zbog nepoznavanja instrumenta, ali kako vrijeme prolazi, ljudi su sve više zainteresirani, dapače oduševljeni, pogotovo kada vide djecu kako sviraju i kako to utječe na njih.
Svakako, ljudi su mnogo prisutniji u manjoj sredini i manje okupirani gradskim preokupiranim stilom života. Manje je buke, mirnije je. Više su otvoreni za ovakav tip glazbe i mnogo je ugodnije iskustvo nego u većoj sredini.
Jedino, ljudi su mnogo više okupirani svojim poslovima i svakodnevnim dužnostima pa se čine da teže pronalaze vremena za nove i njima strane aktivnosti. Ali to je pohvalno i sretan sam da sam u takvoj sredini.
Poslušajte kako zvuči kada Ivan zasvira ovaj magični instrument:
