Dinamo je porazom 0:2 u Herningu protiv Midtjyllanda završio skupinu Europske lige, ali je zahvaljujući raspletu na drugim terenima ipak izborio prolazak u nokaut-fazu. Rezultat koji na papiru donosi zadovoljstvo, no dojam s terena i cijele skupine ostavlja puno više pitanja nego odgovora.
Mario Kovačević u Danskoj je napravio čak sedam promjena u odnosu na prvenstvenu utakmicu u Osijeku. Dinamo je u prvom poluvremenu igrao izrazito defenzivno, s jasnom namjerom da sačuva bod koji bi mu gotovo sigurno osigurao prolaz. Takav pristup donio je mirnih 45 minuta bez pravih prilika, ali i bez ikakvog ofenzivnog identiteta. Modri su centar terena prelazili rijetko i bez ideje.
Drugi dio donio je nešto više rizika, ali i kaznu. Midtjylland je poveo već u 49. minuti golom Šimšira, a konačnih 2:0 postavio je Bak Jensen dvadesetak minuta kasnije. Dinamo je u završnici imao dvije velike prilike preko Belje i Zajca, no realizacije nije bilo. Sudbina prolaska ovisila je o utakmici u Stuttgartu i sretnom raspletu koji je Dinamu omogućio nastavak europske sezone.
I tu dolazimo do ključnog problema. Dinamo jest prošao skupinu, ali način na koji je došao do tih bodova teško može zadovoljiti. Sedam od ukupno deset bodova osvojeno je protiv momčadi koje nisu prošle dalje, pri čemu su dvije završile na samom dnu ljestvice. Pobjeda protiv Fenerbahčea stigla je u trenutku kada je turski klub bio u očitoj krizi.
Porazi dodatno pojačavaju dojam. Protiv Lillea Dinamo gotovo da nije prelazio centar, protiv Celte je kvalitetno izgledao tek desetak minuta, Betis je mirno kontrolirao utakmicu sve do završnice, a u Herningu je reakcija stigla tek nakon što je Midtjylland poveo. Nije problem u samim porazima, nego u slici igre: bez kreativnosti, bez ritma i bez prepoznatljive ideje.
U odnosu na prošlu sezonu i 11 bodova u Ligi prvaka, ovo djeluje kao korak unatrag. Rezultat je tu, ali dojam ostaje mlak. Dinamo trenutačno izgleda kao korektna, ali izrazito dosadna momčad, koja rijetko nameće tempo i još rjeđe preuzima inicijativu.
Pitanje koje ostaje otvoreno jest je li Dinamo pod Kovačevićem pokazao da zna kako igrati Europu, ili je samo preživio skupinu čekajući tuđe pogreške.
