Apsurd hrvatskog sustava: Djeci s disleksijom i ADHD-om uskraćuju pomoć jer imaju dobre ocjene!?

Dok se država deklarativno zalaže za inkluziju, u praksi se događa opasan presedan. Roditelji djece s tzv. “nevidljivim” poteškoćama (disleksija, disgrafija, ADHD) suočavaju se s nevjerojatnim obrazloženjem vještaka: njihova su djeca “preuspješna” da bi ostvarila pravo na Inkluzivni dodatak.

U redakciju nam je stigao vapaj roditelja čija djeca, unatoč dijagnozama, postižu odlične uspjehe i idu na natjecanja. Sustav im umjesto podrške šalje poruku – da ste lošiji učenici, dobili biste pomoć.

“Slova plešu, a oni se bore”

Disleksija nije samo “malo slabije čitanje”. To je svakodnevna bitka s tekstom u kojem se slova rotiraju i bježe. Roditelji upozoravaju kako učitelji često zaboravljaju da odlična ocjena kod djeteta s ovim poteškoćama ne znači da je poteškoća nestala.

“Stavite se u njihovu poziciju na samo jedan dan. Pokušajte riješiti test dok vam tekst pred očima pleše. Ta su djeca čudesni borci, a sustav ih tretira kao da su potpuno zdrava samo zato što su se izborila za peticu”, poručuju ogorčeni roditelji.

Kazna za roditeljski trud

Najveći apsurd leži u činjenici da su te petice rezultat ekstremnog rada kod kuće. Roditelji s djecom provode po 4 do 5 sati dnevno kako bi savladali gradivo koje njihovi vršnjaci usvoje u školi. Upravo taj trud sada im se obija o glavu.

Logika sustava je surova:

• Ako roditelj radi s djetetom i dijete je odlikaš – nema potpore.

• Da roditelji dignu ruke i da dijete niže jedinice – podrška bi stigla.

“Država nam izravno poručuje da smo pogriješili što smo djetetu pomogli da uspije. Ovo je izravno kažnjavanje djetetovog truda i roditeljske ljubavi”, stoji u pismu upućenom našoj redakciji.

Hoće li sustav slomiti male borce?

Poseban strah vlada kod prelaska u predmetnu nastavu. S dolaskom mnoštva novih nastavnika, djeca s disleksijom postaju još ranjivija. Bez Inkluzivnog dodatka i službenog priznavanja njihovog statusa, gube zaštitu koju su imala, što vodi do ogromnog stresa i mogućeg pucanja pod pritiskom.

Roditelji zahtijevaju da se vještačenja prestanu temeljiti na ocjenama, već na stvarnom stanju djeteta. Škole bi se trebale ponositi odlikašima koji pobjeđuju svoje dijagnoze, a ne koristiti taj uspjeh kao izgovor za uskraćivanje zakonskih prava.

Ostavi komentar