Udruga oboljelih od limfoma (UOLL) godinama pomaže potrebitima pomaže u kupnji skupih lijekova, pomagala poput medicinskih kreveta, hodalica, kolica antidekubitus madraca ali i plaća stanovanje roditeljima oboljele djece koja se nalaze po raznim bolnicama na liječenju budući da to HZZO ne pokriva.
Međutim, zašto je tako nešto uopće potrebno ako svatko od nas ima pravo na “besplatnu” zdravstvenu skrb? I ne samo to, nakon onoga što smo čuli na njihovoj skupštini, pitamo se na koji način se uopće odvija liječenje naših pacijenata kojima je najbolja zdravstvena skrb u potpunosti dostupna. U teoriji, međutim, nažalost ne i u praksi.
I dok su ozbiljne zemlje zdravstvenu skrb poput Njemačke svakoj primjerice zaposlenoj osobi dali na slobodu da odlučuje koliko će od svoje bruto plaće izdvajati za državno, odnosno privatno zdravstveno osiguranje, kod nas je i dalje to obveza poslodavca za svakog radnika kojeg se ne pita što želi po tom pitanju. Međutim, nakon što se izdvaja od minimalnih 500 kn mjesečno pa zavisno od visine plaće i po nekoliko tisuća kuna za “besplatno zdravstveno” svatko od nas bi se trebao zapitati što zapravo za to dobiva? Nažalost, većina ipak nije teško bolesna, pa ne znaju što se događa, ali prema pričama iz prakse pacijenti ne ne dobivaju odmah najbolje i najkvalitetnije lijekove, bilo da se radi o upali grla ili tumoru, nego se njih može dobiti, tek ako ne pomažu oni koji su jeftiniji.
Međutim, zašto bi netko tko plaća nekoliko tisuća kuna mjesečno zdravstveno morao čekati da se na njemu isprobavaju “slabiji” lijekovi, a tek kada se “ozbiljno” oboli, da se onda ako dođe na red dobiva lijekove i pretrage koji su mu neophodni. Ako već nije kasno.
– Naša zakonska regulativa, trenutno izbjegava u prvoj liniji terapije prepisivanje novih, skupih pametnih lijekova već je praksa da se najprije ide sa standardnom procedurom, naglašava Emil VIbović, predsjednika UOLL-a.
U tom slučaju, uskače između ostaloga ova udruga koja u dogovoru s liječnikom i naravno, obitelji teško oboljele osobe, kupuje taj skupi lijek. Lani je tako kupljen jedan, skupi lijek koji stoji (svega) 10.500 kn.
Udruga također uskače u plaćanje dijagnostike tamo gdje sustav ne može pratiti potrebe, odnosno gdje su liste predugačke za pacijente koji nemaju vremena za bacanje.
– Nijedan onkološki bolesnik ne može započeti svoju potrebnu kemoterapiju bez dijagnostike magnetskom rezonancom (MR), CT ili ultrazvukom. Što prije terapija počne, veći su izgledi za poboljšanje. I tu svrhu, udruga koristi sredstva od prodaje čepova za plaćanje tih pregleda tamo gdje nema čekanja dodaje predsjednik Vibović.
Do sada su pomoću tog projekta kupljene terapije ili lijekovi za više od 500 obitelji u što je utrošeno više od 5 milijuna kuna. Ni u narednom razdoblju, u radu Udruge neće se ništa bitno promijeniti već će oboljeli i njegove potrebe biti u prvom programskom planu.
Ovi primjeri najbolje govore koliko je zapravo “bolestan” naš zdravstveni sustav, kojeg bi trebalo hitno reformirati i omogućiti svima koji uplaćuju doprinose za zdravstveno da kao u drugim zapadnoeuropskim zemljama koliko će iz svoje bruto plaće izdvojiti za zdravstveno osiguranje: za državno, odnosno privatno i da prema tome sami odlučuju kako će se liječiti: “sporohodno” na način koji to omogućava državno zdravstveno osiguranje, odnosno odmah i sad s najboljom mogućom zdravstvenom skrbi preko privatnih zdravstvenih osiguranja.
Plastičnim čepovima do skupih lijekova
I ovogodišnju redovnu godišnju Skupštinu Udruga oboljelih od leukemije i limfoma održala je 15. veljače, na datum kada se obilježava Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti. Udruga je i ovoga puta okupila svoje članove, podupiratelje ali i brojne donatore, ljude dobra srca, osobe koje ne okreću glavu od tuđe nevolje već svojski podupiru sve akcije i aktivnosti Udruge. Naravno, danas rijetko tko nije čuo za projekt „Plastičnim čepovima do skupih lijekova“ koji se provodi od 2013. godine. Projekt je to koji je ujedinio škole, vrtiće, udruge, vjerske zajednice, komunalna poduzeća, policijske uprave, lokalne zajednice, jednom riječju više od 900 subjekata i tijekom kojeg je do sada prikupljeno više od 16 tona čepova.
– Ova akcija animirala je veliki broj građana, te je postala prepoznatljiva u Međimurju, ali i u Hrvatskoj. Svima veliko hvala, kazao je predsjednik Emil Vibović.
Kroz godine provođenja projekta prikupljanja plastičnih čepova, Udruga je uspostavila i dobru, međusobnu suradnju sa Policijskom upravom međimurskom. Naime, djelatnici policije redovno prikupljaju čepove i daruju Udruzi dok pak članovi Udruge, policiji daruju stare baterije za njihovu humanitarnu akciju.
S posebnom zahvalnošću, članovi Udruge dočekali su i svoje nove podupiratelje i prijatelje, Dubravka Mlinarića i Antu Kirija koji su stigli iz Stona. Njih su dvojica, naime, lani sami prikupili oko 300 kg čepova.
– Izrugivali su mi se da sam smetlar, ali meni to više ne smeta. Plastike ima posvuda, radimo nešto dobro, a čepove smo od početka sakupljali isključivo za djecu – rekao je tom prilikom Dubravko Mlinarić. (vv)
