Uskrs nam donosi najdublje pitanje ljudske egzistencije: kako pronaći svjetlo u sred tame, nadu usred neizvjesnosti?
U Župi Presvetog Trojstva u Nedelišću, gdje tradicija i vjera čvrsto stoje u službi zajedništva, župnik Ivan Herceg, čovjek s više od 25 godina iskustva u pastoralnom radu i dekan Štrigovskog dekanata, otvara riječ o smislu Uskrsa kao pobjede života nad smrću.
U ovom uskrsnom razgovoru, donosimo svjedočanstvo čovjeka čija služba nije samo u oltaru, već i u svakodnevnom susretu s ljudima – kroz molitvu, sakramente i podjeljivanje Riječi koja „ne zastaje“. Jer, kako kaže: „Svećenik je onaj koji služi Kristu, a onda i ljudima.“
– Koju poruku ili pouku biste željeli prenijeti vjernicima i čitateljima uoči Uskrsa?
– Uskrs je za nas kršćane najveći blagdan. „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Riječi su to koje je Isus uputio svojim prestrašenim učenicima na uzburkanom moru, pune božanske ohrabrujuće snage i za naše suvremene strahove, uzrokovane iznenađujućom količinom nasilja nad čovjekom, ratovima, ubijanjima i razaranjima.
Isus nas i ovog Uskrsa uvjerava da je on pobjednik nad zlom i smrću, naša sigurnost, oslonac i nada. Jako lijepo nam opisuje Katekizam katoličke crkve što je za nas vjernike Uskrs. Piše o Uskrsu kao o povijesnom i nadnaravnom događaju!
Otajstvo Kristova uskrsnuća zbiljski je događaj s povijesno ustanovljenim očitovanjima, kako svjedoči Novi zavjet. „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!” U okviru događaja uskrsnuća, prvo što susrećemo jest prazan grob. Prazan grob bitan je znak za sve. Kad su ga otkrili, bio je učenicima prvi korak k spoznaji činjenice uskrsnuća. To je ponajprije slučaj svetih žena, zatim i Petrov. Učenik „kojega je Isus ljubio” tvrdi da je, ušavši u prazni grob i otkrivši „povoje gdje leže”, vidio i povjerovao.
– Kako bi vjernici trebali slaviti Uskrs?
– Svaki vjernik bi trebao proslaviti Uskrs najprije u Božjoj prisutnosti u sakramentima svete ispovijedi i euharistije. Kako slaviti Boga bez Njegove prisutnosti u sakramentima? Stoga je važno koliko je god to moguće sudjelovati u vazmenom trodnevlju, i onda svečano proslaviti Uskrs, uz razne običaje koji mogu pomoći.
– Kako se Uskrs nekada slavio u vašoj obitelji?
– U mojoj obitelji Uskrs se najprije slavio u crkvi. Prije Uskrsa svi smo išli na svetu ispovijed. Zajedno smo bili prisutni na vazmenom trodnevlju, a vrhunac je bio u vazmenom bdijenju, kada je započelo samo slavlje Uskrsa, i naravno, u nedjelju na sam dan svi smo išli na svetu misu.
U mojem selu Zalužju bio je i uskrsni blagoslov hrane. Hrana je bila domaća jer smo sve doma sami uzgajali. Tu je uz blagoslov hrane uvijek do izražaja došao i uskrsni pucanj. Danas u mojoj rodnoj župi postoji i udruga „Prva kubura“ koja uvijek na Uskrs poslije svete mise ima počasni pucanj u čast pobjede Krista Uskrsloga. Bili su i dva puta gosti ovdje u Župi Nedelišće.
Poslije mise vazmenog bdijenja palila se Vuzmenka, odnosno uskrsna vatra, što je znak pobjede svjetla nad tamom. Uvijek je bila važna molitva prije blagovanja hrane, molili smo uvijek Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu…
Cijeli intervju donosimo u 1544. broju Međimurskih novina koje su u prodaji od petka, 18. travnja.
> Podjela ribica na Veliki petak u Nedelišću u humanitarne svrhe
