Jedan od ciljeva djelovanja Udruge veterana inženjerijske bojne iz Čakovca je
i širenje istine o Domovinskom ratu i promicanje vrijednosti slobodne, samostalne i neovisne Republike Hrvatske, piše Dragutin Remenar iz Veterani inženjerijske bojne Čakovec
U svrhu ostvarenja ovog cilja, prošlu subotu i nedjelju, članovi Udruge su sa svojim obiteljima posjetili Vukovar.
Vukovar je barokni grad gdje se „susreću“ Slavonija i Srijem, najveća hrvatska
riječna luka na Dunavu, upravno, prosvjetno, gospodarsko, kulturno središte, ali i
grad poznat po Domovinskom ratu i strašnim razaranjima.
Po dolasku, prvo smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj
cesti. Zgrada spomen doma napravljena je u obliku stisnute šake koja simbolizira
snagu kojom se Vukovar branio od agresije.
Tu smo se poklonili poginulim pripadnicima 204. vukovarske brigade i upalili svijeću ispred biste vukovarske ratne legende, zapovjednika obrane Borovog naselja , general bojnika Blage Zadre.
Nakon Spomen doma odlazimo do bolnice gdje je u podrumskom prostoru
vukovarske Opće bolnice otvoren muzejski prostor „Mjesto sjećanja-vukovarska
bolnica“. Muzejski postav prikazuje ratna zbivanja unutar bolnice tijekom jeseni 1991.
Godine. U tim prostorijama vjerno je rekonstruiran život nekoliko stotina ranjenika i
bolničkog osoblja tijekom višemjesečne opsade grada.
U tom je razdoblju gradska bolnica postala ratnom bolnicom koju je agresor sustavno bombardirao i uništavao. Na krevetima su stilizirani likovi pacijenata kao nijemi svjedoci tragedije. Prikazani su različiti prostori improvizirane bolnice: šok-soba, soba za rodilje, trudnice, novorođenčad, ranjenike, prostori za medicinsko osoblje, ljekarna, kuhinja i servisne prostorije – mjesta gdje je započinjao i završavao život, na udaljenosti od samo
nekoliko metara.
Vrlo emotivno je bilo slušati izvješća novinara Siniše Glavaševića, ali i sjećanje preživjelog ranjenika i njegov opis zbivanja nakon odvođenja iz bolnice.
Prema planu naše voditeljice, g-đe Tamare, put nas je vodio u Memorijalni
centar Domovinskog rata koji je smješten je u prostorima bivše vojarne 204.
vukovarske brigade.
Tu smo razgledali nekoliko vanjskih i unutarnjih izložbenih postava. Vidjeli smo brojna vozila i oružja korištenih u ratu, prikaz tijeka Domovinskog rata u cijeloj Hrvatskoj s posebnim osvrtom na bitku za Vukovar. Veoma zorno i uvjerljivo urađen je prikaz srpskih koncentracijskih logora “Stajićevo” i “Begejci”.
Nakon Vukovara odlazimo put Šarengrada, na OPG „Krešić“ gdje smo na samoj obali Dunava ručali i malo se odmorili. Noćili smo u đačkom domu najistočnijeg grada u Hrvatskoj, u Iloku. To je grad koji se uzdiže iznad Dunava , a okružen je brežuljcima Fruške Gore sa prekrasnim vinogradima i prekrasnom srednjevjekovnom jezgrom.
Iločki podrumi, koje smo posjetili imaju ulogu glavnog pokretača razvoja grada Iloka i
vinogorja Srijema.
U Principovcu smo zapalili svijeću kraj spomenika prvom poginulom
branitelju Domovinskog rata iz Međimurske županije, Predragu Jurčecu.
Spomenik su na inicijativu branitelja iz Donje Dubrave, izradili Grad Ilok s
općinom Donja Dubrava, te Međimurskom županijom. Predrag Jurčec je bio
pripadnik 1. gardijske brigade „Tigrovi“, koji je poginuo na Principovcu 9.
srpnja 1991. godine, prilikom djelovanja neprijateljskih aviona. Ovo je ujedno
bilo prvo djelovanje neprijateljske avijacije na teritoriju Republike Hrvatske u
Domovinskom ratu.
Slijedi odlazak do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata – najveće
masovne grobnice nakon II.Svjetskog rata. Prostor grobnice obilježen je sa 938
bijelih mramornih križeva, od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu, ekshumiranu ovdje.
Nakon posjeta Memorijalnom groblju odlazak do Ovčare – poljoprivrednog dobra na
kojemu se 20.11.1991. dogodio najveći zločin domovinskog rata – srpski agresor
pogubio je ovdje 261 civila i ranjenika. U spomen njihovog stradanja otvoren je
Spomen dom Ovčara – u mračnom prostoru na zidovima smještene su slike sa
imenima svih 200 žrtava, a svakih 30 sekundi one se poput zvijezda naizmjenično
pale i gase…
Za sam kraj naše posjete otišli smo na ušće rijeke Vuke u Dunav gdje se
nalazi Križ podignut u znak sjećanja na branitelje koji su poginuli u Domovinskom
ratu. Naravno da nismo zaboravili na jednu od najvećih znamenitosti, a koja je
ujedno i simbol otpora i stradanja grada Vukovara – vodotoranj.
U kasnim večernjim satima sretno smo stigli u svoj Čakovec puni dojmova i
pozitivnih emocija.
Projekt je sufinanciran uz pomoć Međimurske županije.
Dragutin Remenar
