U parku je osvanula zanimljiva instalacija na jednom usamljenom deblu.
Naime, radi se o stablu kojem je uklonjena krošnja, a deblo je ostavljeno u habitatnom stanju kako bi bilo stanište buba i drugih potkornjaka. Danijelu Hampameru Kigi činilo se da bi bilo ok da se napravi neka intervencija na njemu da i to deblo ima neku funkciju. Postavljena su tri „lica” na deblo oživljeno je i dodani su „promatrači” odnosno „Stanari debla (tzv. Deblani)” – malu šumsku zajednicu koja izmamljuje osmijehe na lica prolaznika…
U nastavku slijedi i priča, tj. legenda o Deblanima.
Stanari debla (tzv. Deblani)
U sjenama Perivoja Zrinski, gdje su stabla starija od mnogih zgrada i mudrija od većine prolaznika, nastanili su se – Deblani.
To nisu ni patuljci, ni duhovi, ni vile. Deblani kao šumski likovi, plod su mašte i kore. Oni su promatrači vremena i ljudi.
Pojavljuju se iznenada, u naborima kore, kao da su oduvijek tu. Imaju oči, noseve, brkove, izraze lica koji se mijenjaju ovisno o suncu, kiši ili raspoloženju parka. Ne pričaju – ali gledaju. Pažljivo. I svaki prolazak pamte.
Ova mala instalacija je hommage svim pričama koje nikad nisu ispričane, ali su ih stabla čula.
Zastani. Pogledaj. Možda ti netko od Deblana namigne iz sjene.
Ako vas pogledaju – samo se nasmiješite. Oni to cijene.
Deblani podsjećaju da čak i u uređenom i očito dobro održavanom prostoru poput Zrinskog perivoja ima mjesta za male prirodne čarolije. Oni nas potiču na sanjarenje, na povezanost s prirodom i promišljanje o pričama koje korijen i kora mogu čuvati.
