Sergey Utchenko, Siniša Bakač i Ibrahim Hrnjičić zamijenili su Ukrajinu, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu za Međimurje.
Iako na prvi pogled dosta različiti, zajednička im je želja za napretkom, sigurnošću i većom plaćom kojom će osigurati bolji i kvalitetniji život sebi i svojim obiteljima. Baš kao što je to želja i stotinama naših Međimuraca koji su s tim istim ciljem otišli u naše susjedne zemlje te Njemačku, Austriju, Irsku i Skandinaviju, trbuhom za kruhom.
Da je lako, naravno, svi kažu da nije. Nepoznata je to za njih zemlja, ljudi, običaji te fore koje njihove kolege na poslu dobacuju jedan drugome. No kada postoji upornost i snaga volje može se prevazići svaka barijera, bila ona velika ili mala. Sergey, Siniša i Ibrahim za svoj kruh zarađuju u metaloprerađivačkoj tvrtki Primabiro sa sjedištem u Čakovcu. Sergej radi kao bravar, Siniša na pjeskarenju čeličnih konstrukcija, a Ibrahim kao lakirer.
Koliko su međimurski poslodavci zaposlili stranih radnika u posljednje tri godine, odakle oni dolaze te očekuje li se daljnji porast broja stranih radnika u Međimurju u 2020. godini pročitajte u TJEDNIKU MEĐIMURSKE NOVINE koje od petka, 6. ožujka, možete kupiti na prodajnim mjestima.
