Melanija Bacinger (djevojački Horvat) iz Nedelišća, danas je sretno udana žena i zaposlena kao nastavnica, koja je zahvaljujući dobrim ljudima i velikoj humanitarnoj akciji koju je sproveo UOLL i mnogi drugi u Međimurju i u kojoj je prikupljeno 272.000 kuna, pred pet godina uspješno operirala kukove u Njemačkoj.
Njezin suprug, danas odvjetnik Bojan Bacinger zbog toga jer HZZO nije htio refundirati troškove izvedenih akcija u Njemačkoj, podnio je tužbe najprije nadležnim sudovima, a onda i tužbu Ustavnom sudu.
Kako kaže za Jutarnji list koji je napravio veliku priču o ovom slučaju, samo s jednim ciljem, kako bi dobivene novce od države proslijedio u humanitarne svrhe, jer kako su dobri ljudi pomogli njezinoj supruzi, sada oni žele pomoći nekome drugome.
Ustavni je sud usvojio žalbu i donio odluku u korist Melanije Bacinger iz Nedelišća, pacijentice koja je 2014. operirala oba kuka u Njemačkoj te od države zatražila da joj nadoknadi troškove operacije od oko 86.000 kuna po kuku zato što joj u Hrvatskoj nije bilo omogućeno da potrebni zahvat obavi “u medicinski opravdanom roku”.
Naime, prema važećoj legislativi EU, pacijenti mogu, osim u slučajevima kad se pojedini zahvat uopće ne izvodi u njihovoj matičnoj zemlji, zatražiti od države da im plati liječenje u nekoj drugoj državi EU i ako u svojoj, zbog dugih lista čekanja, ne mogu dobiti potrebni tretman u “medicinski opravdanom roku”, koji se određuje za svaki pojedinačni slučaj posebno.
U srpnju 2014. Melanija je operirala i desni kuk. HZZO ju je odbio i za nadoknadu troškova za tu operaciju, a ovaj su ih put odbili i Upravni i Visoki upravni sud. Zbog toga je odvjetnik i Melanijin suprugu, Bojan Bacinger napisao tužbu Ustavnom sudu koji je, pak, nedavno odlučio u njihovu korist i vratio cijeli slučaj – na početak.
U svojoj ocjeni Ustavni je sud zaključio da sudovi nisu odgovorili sadrže li obrazloženja odbijenica razloge koji bi na dostatan, ozbiljan i relevantan način objasnili zašto bi pacijentičin zahtjev bio neosnovan, da nije jasno zašto HZZO kao dokaz o listama čekanja ne priznaje podatke s vlastitih mrežnih stranica, a da nepriznavanje dopisa klinike iz Njemačke s fiksnim datumom zaprimanja predstavlja “pretjerani formalizam”.
“Pored (većim dijelom) arbitrarno i bez jasnih razloga oblikovanih kriterija na temelju kojih su nadležna tijela donosila svoje odluke, u konkretnom se slučaju manifestirao i “pretjerani formalizam”, koji postoji onda kad su pravna stajališta proizvod “mehaničke” primjene prava (u konkretnom slučaju još i “samonametnutih”, a neobrazloženih “pravila” i tumačenja nadležnih tijela) bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline”, stoji u odluci.
Ističući kako ne isključuje mogućnost da pacijentici ipak bude uskraćeno pravo na refundaciju troškova, Ustavni sud zaključuje: “Ovakva primjena prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva je i upravo ona dovodi do stanja u kojem prava građana, zajamčena Ustavom i međunarodnim pravnim aktima, postaju iluzorna i teorijska, a ne stvarna i učinkovita” donosi Jutarnji.hr.
