15 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Stjepan i Maria Požgaj iz Palovca proslavili 50. godišnjicu braka

U krugu obitelji i najbližih prijatelja Stjepan Požgaj i njegova supruga Maria iz Palovca proslavili su 50. godišnjicu braka u ugostiteljskom objektu Štefova klet u Gornjoj Dubravi.

Biciklinom je doveo “mami i japi”

Upoznali su se 1967. godine na aeromitingu u Pribislavcu gdje se rodila ljubav koju su nakon pet  mjeseci odlučili okruniti brakom. U njihovom braku kasnije su se rodile četiri kćerke Božica, Suzana, Danijela i Silvija koje su im podarile 10 unuka i jednog praunuka.  Formula za sretan brak, napomenuli su, je strpljenje.

– Baš sam netom došao iz vojske pa sam obilazio fešte. Za oko mi je zapela na aeromitingu. Bila je jako lijepa. Nakon toga smo se polako zbližili. Biciklinom sam je dopelao doma “mami i japi”. Svoju ljubav odlučili smo obilježiti kod matičara. Uzeli smo si svjedoke koji su i danas ovdje, Ljuba i Drago Lešnjak iz Palovca. A djeca su kasnije došla spontano – prisjetio se Stjepan.

Neko su vrijeme živjeli nakon toga u Međimurju sve dok nisu svoju sreću i bolji život odlučili potražiti u tuđini. Odluka je pala na Njemačku. Nakon dolaska tamo vrlo su brzo naučili jezik i uklopili se u novu sredinu. Najteže im je bilo to što su u Međimurju ostavili svoje roditelje i ostalu bližu rodbinu.

Proslava 50 godina braka bila je prilika da se na jednom mjestu ponovno okupi cijela obitelj iz Njemačke i Hrvatske

70-ih godina otišli u Njemačku

U Njemačku su krenuli 70-ih godina prošlog stoljeća, kao i većina Međimuraca u ondašnje vrijeme. Prvo su nekoliko mjeseca boravili u Schrambergu, a zatim su našli stan u Obendorfu i tamo ostali sve do danas.

– Prvo smo mislili biti samo pet ili šest godina gore, ali na kraju smo ostali do kraja. Djeca su rasla, učila njemački i prilagodila se na život u Njemačkoj i zato smo odlučili ostati tamo – ispričala nam je Stjepanova supružnica Maria.

Život im je bio lijep i naporan. Oboje su radili iako su imali četiri male djece doma. Snage im je davalo to što su svi bili na okupu. Kažu da su tamo ostavili svoje najljepše godine, no sretni su što ih je poslužilo zdravlje pa da su mogli vratiti u Međimurje. U Njemačkoj su uvijek nailazili na razumijevanje od domaćina i nikad ih nisu gledali kao strance.

– Ja sam radila u tvornici gdje smo izrađivali neke dijelove za vojsku, kasnije sam radila u staračkom domu kao njegovateljica. Oboljela sam, ruke su me jako boljela, dosta dugo sam bila na bolovanju, a sad sam u mirovini – kazala je Maria, dok je njezin muž Stjepan po zanimanju zidar i jedno je vrijeme radio u toj struci.

Supružnici Stjepan i Maria kažu da je strpljenje formula za sretan i dug brak

U Međimurje se vratili prije osam godina

– Jako volimo naše Međimurje. Nama je tu jako lijepo. Gore je bio isto naš dom, ali “vleče” nas uvijek nazad u Međimurje. Tu nam je lijepo. Kad prejedemo granicu i dojdemo u Međimurju, osjećamo olakšanje – kazali su nam u jedan glas supružnici Požgaj.

U Međimurje su se ponovno vratili prije osam godina. To im je bila dugogodišnja želja. Nažalost, zbog bolesti supruga morali su se vratiti u Njemačku, no koriste svaku priliku da se ponovno vrate u rodnu grudu, kao i njihova djeca, unuci i praunuci, koji uživaju u svim međimurskim blagodatima.

 

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE