Stjenice se raširile po cijelom Međimurju

benjamino horvat
Najezda stjenica

Ova nam godina i nije bila nešto za naše vrtove i voćnjake, a po izgledu krošnji okolnih stabala ni ona nisu prošla puno bolje. Naime, hrast, divlji kesten, platane i pokoji preostali jasen, već su gotovo bez lišća. 

Zašto su hrast, kesten i platane bez lišća?

Otpadanje lišća koje se inače normalno događa krajem listopada, primijetili su i naši čitatelji koji su nam se požalili na izgled lista koji je s unutarnje strane prepun kukaca i njihovih jajašaca. 

– Radi se o hrastovoj stjenici koja je u Hrvatskoj prvi puta registrirana 2003. godine i smatra se kako je donesena kamionskim transportom iz Turske nekoliko godina ranije, pojasnio nam je Benjamin Horvat, upravitelj Šumarije Čakovec.

Zbog obilja hrane i manjka prirodnih neprijatelja te odgovarajuće klime, stjenica se raširila velikom brzinom na sve županije, pa tako i našu. Gotovo da ni nema hrasta kitnjaka ili lužnjaka na kojem se nije nastanila.

– Stjenice ne prave direktne štete na hrastu. Sišu sokove lišća, stoga ono gubi svoju karakterističnu zelenu boju, nema fotosinteze i ranije otpada. Samim time, tvrdi Horvat, stablo gubi hranu, pa mu se usporavaju ili gube životne funkcije.

Uzastopnim višegodišnjim napadima na ovaj se način smanjuje vitalnost stabala, podložnija su napadu sekundarnih štetnika zbog čega se u sušnim godinama mogu očekivati masovnija sušenja.

– Prekontrolirali smo sve šume u Međimurju u kojima ima hrasta lužnjaka i 99% tih šuma je “zaraženo”. Iako nemamo puno državnih šuma u kojima je hrast glavno stablo, ipak se tu radi o površini od 133 ha.

Naravno, hrasta ima i u drugim šumama gdje su stjenice također prisutne. Praktički gledano, od Donje Dubrave pa sve do Štrigove gdje je dominantniji hrast kitnjak, sve je puno stjenica.

Više o stjenicima u Međimurju, pročitajte u tiskanom izdanju naših novina

Ostavi komentar