Produkcija „Pinokija“ nosi specifičnu težinu jer funkcionira kao ispitna predstava studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Režiju i dramaturgiju potpisuje Davor Dokleja, čije ime u kontekstu Pinkleca garantira visok stupanj scenske inovativnosti i duboko razumijevanje dječje psihologije. Dokleja, koji je za svoj rad s mladima već nagrađivan priznanjem „Zvjezdana Ladika“, u ovom projektu nastupa pod mentorstvom izv. prof. art Tamare Kučinović, što osigurava vrhunsku razinu lutkarske ekspertize.
Ulogu Pinokija i ostalih likova u ovoj minimalističkoj, ali semantički bogatoj postavi, oživljavaju Asja Vidović i Matej Žerjav, studenti druge godine diplomskog studija Glume i lutkarstva. Njihov zadatak nije samo puka animacija lutke, već istraživanje suodnosa između glumca i materijala, što je ključno za suvremeni lutkarski izričaj. Vizualni identitet predstave, koji potpisuje Marta Mršić, te glazbena kulisa Sohraba Kashefa, tvore atmosferu koja Pinokijev put od cjepanice do čovjeka ne prikazuje kao bajkovitu transformaciju, već kao mukotrpan proces učenja i sazrijevanja
Iako se temelji na motivima klasičnog romana Carla Collodija, ova adaptacija „Pinokija“ duboko je uronjena u suvremenu problematiku s kojom se suočavaju djeca starije osnovnoškolske dobi (7+). Predstava polazi od provokativne teze da se čovjek ne postaje samim činom rođenja ili biološkim oblikovanjem. Ljudskost se, u viziji Davora Dokleje, gradi kroz sustav odnosa prema drugima – kroz sposobnost empatije, prepoznavanje tuđe patnje i najvažnije, kroz preuzimanje odgovornosti za vlastite pogreške.
Pinokio na svom putu prema školi ne susreće samo fantastične prepreke, već i vrlo realne društvene anomalije: Vršnjačko nasilje: Suočavanje s agresijom i marginalizacijom unutar kolektiva. Zabava bez odgovornosti: Iskušenje instant-užitka koje nudi privid slobode bez ikakvih obveza. Brzi načini zarade: Kritika suvremenog konzumerizma i obećanja uspjeha bez rada. Ovakav dramaturški pristup transformira Pinokija iz pasivnog objekta (lutke) u aktivnog subjekta koji svojim izborima oblikuje vlastitu sudbinu. Svaki izbor ima svoju posljedicu, a svaka posljedica na njega ostavlja trag, slično godovima na drvetu iz kojeg je nastao. Poruka predstave je jasna i pedagoški snažna: Pinokio ne postaje čovjek zato što je postao savršen ili bezgrešan, već zato što je naučio priznati pogrešku i preuzeti odgovornost za ono što je učinio.
Trajanje predstave od 50 minuta pažljivo je odmjereno kako bi se zadržala koncentracija djece nižih i viših razreda osnovne škole, dok se istovremeno omogućuje duboka uranjanje u dramsku radnju. Scenska rješenja Marte Mršić koriste elemente sirovog drva i transformabilnih objekata, što direktno komunicira s Pinokijevim podrijetlom. U lutkarskom kazalištu, materijal je često važniji od riječi; način na koji Asja Vidović i Matej Žerjav tretiraju „posebnu cjepanicu“ majstora Geppetta govori o nježnosti, ali i o grubosti procesa oblikovanja identiteta.
Glazba Sohraba Kashefa igra ulogu unutarnjeg Pinokijevog glasa, prateći emocionalne amplitude lika od euforije zbog slobode do melankolije spoznaje. U svijetu gdje su djeca bombardirana brzim digitalnim slikama, kazališna predstava koja inzistira na trajanju, trudu i fizičkom kontaktu s materijom pruža prijeko potreban kontrapunkt suvremenom načinu života.
Premijera predstave „Pinokio“ Kazališne družine Pinklec u ožujku 2026. godine predstavlja vrhunac umjetničke zrelosti ovog ansambla i njihovih suradnika s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Kroz režiju Davora Dokleje i izvedbu Asje Vidović i Mateja Žerjava, Collodijev klasik dobiva novo ruho koje korespondira s izazovima 21. stoljeća. Fokusirajući se na proces postajanja čovjekom kroz odgovornost i empatiju, ova produkcija nadilazi okvire dječje zabave i postaje važan pedagoški i umjetnički dokument našeg vremena.
Fotogaleriju pogledajte ovdje: Pinokio premijera
Foto: Mario Golenko
