Tog prvog dana nastupili su i srednjoškolci, Ozana Margotić, učenica 1. razreda Prve gimnazije Varaždin te Fran Janči, učenik Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec. Njihov vanjski mentor (predstavnik naših udruga i CIIMŽ) bio je Miljenko Blažeka, dok su odgovorni mentori bili redom Bojan Banić i Darinka Drabić. Kod kategorije Primjena algoritama za srednjoškolce, natjecanje se provodi u 2 dana.
Osim samog natjecanja, učenici su proveli vrijeme i u druženju te razmjeni iskustava. Neki od njih su, kroz opuštenu atmosferu, uživali u prekrasnom krajoliku i šetnji, dok je su drugi učenici raspravljali o načinu pristupa u rješavanju zadataka. Osnovnoškolcima se natjecanje provodi u trajanju od 2 i pol sata. Stoga sam rezultat nužno nije odraz kvalitete. Djeca su svakako po vrlo visokim pritiskom te su za njih to doista veoma važna životna iskustva i u prihvaćanju novih izazova, očekivanja, ali i razočaranja.
Posljednjeg natjecateljskog dana, u četvrtak, u prije podnevnim satima nastupili su natjecatelji iz kategorije Primjena algoritama za osnovne škole, čak njih devetero, dok su u popodnevnim satima drugi krug istoimene kategorije nastupili srednjoškolci. Zadaci su ove godine za nas bili ponešto “neočekivani”. Natjecatelji su bili itekako spremni za njih, ali je trema i niz drugih faktura uvijek element nekog odstupanja.
Nakon objave rezultata, osvojene su dvije bronce, jedna u kategoriji LOGO učenika Lovra Žagara te druga u kategoriji Primjena algoritama OŠ učenika Pavla Margotića. Čak troje učenika osvojilo je su četvrto mjesto, a i nekolicini drugih natjecatelja nedostajao je vrlo mali bodovni prag do vodećih pozicija. Kada se sve sabere, radi se o odličnom rezultatu i najvažnijoj činjenici, a to je mnogobrojnost naših natjecatelja koji spadaju u državni vrh.
Ono što već duži niz godina naglašavamo, a što su ovaj puta isticali i drugi akteri natjecanja, jest nužnost uvođenja tzv. “full feedback” sustava u natjecanje, a ono omogućuje da kroz natjecanje učenik ima uvid koliko je njegovo rješenje ostvarilo bodove.
Sadašnje natjecanje za osnovnoškolce to onemogućuje, jer učenik ima spoznaju tek koliko bodova ostvaruju primjeri zadataka, a ne konačno testiranje zadatka. Tako je jedan učenik imao sva točna rješenja probnih primjera, pa je bio u uvjerenju da su mu rješenja točna, da bi po okončanju natjecanja i uvidu u stvarno bodovanje rješenja utvrdio gubitak bodova.
Kada bi natjecatelj imao povratnu informaciju tijekom natjecanja, a tu opciju imaju osigurani srednjoškolci te je to slučaj kod svih međunarodnih natjecanja, zasigurno bi situacija bila kudikamo drugačija, tj. realističnija. Svakako, više sreće ili uspjeha bit će naredne godine.
Foto i izvor: Udruge MIK i MIS

