Prvo je bio plastenik od 50 kvadrata, pa 100 da bi danas stigli do 600 kvadrata zatvorenog prostora u kojem rastu i zriju različite sorte rajčice i paprike. Uz to, još pokoji kvadrat na otvorenom sa zeljem i cvjetačom. Riječ je o imanju, ili bolje rečeno plasteničkoj proizvodnji mladog para Domagoja Lukana i Katarine Mušlek iz Svete Marije.
Još kao mali zavolio je biljke pa je rado sadio i presađivao cvijeće da bi sada svoju zaljubljenost i “opsjednust” zelenilom pretvorio u isplativi, dodatni izvor zarade. Uz njega, strast prema bilju dijeli i njegova djevojka.
– Volimo ono što radimo i nije nam teško niti pak brojimo sate i dane provedene u plasteniku, rekao nam je odmah na početku razgovora 31-godišnji Domagoj Lukan.
Drugim riječima, iako su oboje u radnom odnosu, žure doma s posla kako bi se posvetili svom povrću koje ovih dana stiže u puni rod. Tada im u pomoć priskače obitelj i rodbina jer je rajčica i paprika obilno rodila.
– No, unatoč tome, jednostavno ga nemamo koliko se traži, jer kvalitetan domaći proizvod bez problema može pronaći kupca. Već nam je sad i sve ovo malo teži zalogaj jer ne stignemo sve sami napraviti što smo planirali, dodao je mladi povrćar iz donjeg Međimurja.
Cijelu priču o plasteničkoj proizvodnji povrća obitelji Lukan donosimo u novom broju Međimurskih novina koji je u prodaji od petka, 21. kolovoza.
