Dana 20. studenoga 1473. godine kralj je Matija Korvin imenovao Ivana Ernušta doživotnim banom Slavonije. Obitelj Ernušt židovskog je podrijetla i čini se da je riječ o prognanicima koji su svoju sreću potražili u srednjovjekovnom Budimu. Ivan se bavio novčarskim poslovima, trgovinom i bankarstvom, što je i uobičajeno jer mu je kao Židovu bilo zabranjeno posjedovati zemlju. Sigurno je u Budim stigao s određenom količinom gotova novca, u suprotnom ne bi ni došao u kontakt s višim slojevima.
Ne zna se kako, ali Ivanove je sposobnosti zamijetio kralj Matija Korvin. Ivan Ernušt postao je glavni kraljev rizničar i već u razdoblju od 1458. do 1463. imamo niz kovanica sa serijom BE – Buda- Ernuszt.
Iako je sasvim sigurno već u tom razdoblju stekao golema financijska sredstva, same posjede još nema. Da bi ih stekao, trebao se pokrstiti. Ubrzo to i čini, pa uz brojne posjede stječe i sve uglednije titule. Koliko je u to vrijeme blizak kralju, svjedoči i činjenica da je kao Korvinov opunomoćeni izaslanik išao u Napulj isprositi ruku Beatrice Aragonske!
Negdje između godine 1470. i 1473. postaje i gospodar jednog od najuglednijih i najunosnijih posjeda u Kraljevstvu – vlastelinstva između Mure i Drave, odnosno Međimurja.
Dakle, isti je čovjek od prognanika došao do bana i magnata Kraljevstva, i to u razdoblju srednjeg vijeka, kada se pojedincu vrlo teško odvojiti od statusa i sloja kojem već rođenjem pripada.
Nakon Ivanove smrti godine 1476. nasljeđuju ga sinovi Ivan i Sigismund. Još je jedan razlog zbog kojeg su Ernušti posebno važni za Međimurje i Čakovec. Ako pogledamo grb Sigismunda Ernušta, lako ćemo u njemu prepoznati upravo današnji grb Čakovca. Priča o Ernuštima jedna je od najzanimljivijih u međimurskoj i hrvatskoj povijesti, a detaljna se istraživanja o toj obitelji tek očekuju.
Piše: Zoran Turk, kustos Povijesnog odjela na projektu Living Castles
