Bruna Horvat rođena je u Dubrovniku, živjela u Slavoniji, pa u Zagrebu i Zagorju, a posljednje 24 godine živi u Međimurju, točnije Palinovcu.
-Ustvari, 43 godine sam međimurska snaha, sa smijehom nam je objasnila svoje putovanje od Dubrovnika do Palinovca, simpatična Bruna koju smo upoznali kao prodavačicu na čakovečkom placu koja usprkos tome što nije autohtona Međimurka uživa u očuvanju i ponosi se s izradom poznatih međimurskih starinskih delicija.
Bruna se tako svakog (radnog) dana može vidjeti na čakovečkoj tržnici na kojoj prodaje proizvode sa svojih polja, plastenika, podruma i kuhinje, čime se bavi posljednjih 10-tak godina. Razlog je vrlo jednostavan – mizerna mirovina, ali i ljubav spram radu na zemlji. Kako nam je rekla, to je posao koji je zaokuplja tijekom cijele sezone.
Nakiselila 7 bačvi zelja
– Mi ne posustajemo u tradiciji. Zelje kod nas i dalje gazi sin i to u bačvi od 300 litara, dodajemo mu samo sol, papar, dunju i friško narezanu papriku koje zelju daje posebnu, finu aromu. Puna i zatvorena bačva zatim stoji u podrumu tri tjedana koliko traje proces kiseljenja.
Za optimalan proces kiseljenja, najvažnija je temperatura koja se u njihovom, nekad vinskom boltanom podrumu i ljeti i zimi zadržava oko 17-18 stupnjeva. Ove zime, nakiselila je čak 7 bačvi koje su, kao vojnici, poredane duž zida u podrumu.
– Zelje nije dovoljno samo nakiseliti i ostaviti. Ja ga ostavim na miru 3 tjedna i kad bačvu otvorim, pratim stanje u njoj. Redovno treba skidati pjenu tzv. “bersu” sa površine kako ne bi došlo do kvarenja. Naime, ukoliko se zelje redovito ne prati može postati memljivo i sluzavo što vodi gubljenju hrskavosti i ostajanju bez prepoznatljivog mirisa.
Ono pravo zelje, napominje, mora imati fini okus i miris te mora biti žućkaste boje i hrskavo.
Uzgaja povrće, voće, cvijeće, peče kolače, izrađuje tjesteninu…
Sredinom pak ovog mjeseca, odnosno oko 15. siječnja kreće s presadnjom cvijeća, popularnih muškatlina koje je naresila krajem ljeta, pa sijanje paprike, rajčice, optrgavanja suhog lišća jagoda, sjetva i presadnja na otvorenom…..
-Prava sezona počinje mi proljetnim cvijećem iz plastenika. Uzgajam uglavnom balkonsko cvijeće i cvijeće za dvorišta i gredice. Uz cvijeće, u plasteniku od 500 kvadrata, sadim papriku i rajčicu dok na otvorenom imam zelje, salatno i kasne sorte, kelj, poriluk, salate, krastavce….Sije uglavnom sve sama uz pomoć sina.
Tijekom hladnijih mjeseci, Bruna peče i kolače, prije svega makovnjače i orehnjače, pravi domaće mlince, rezance te različitu tjesteninu. – Volim isprobavati različite okuse tjestenine pa znam dodati u tijesto mrkvu, špinat, batat.
Prošla cijelu Hrvatsku, ali u međimurskom selu je najljepše
No, ljudi to baš ne vole i nisu skloni novijim okusima. Stoga se baziram isključivo na ono klasično. Za kraj pak nam je rekla: – Vidjela sam zagorsko selo, živjela sam i u slavonskom, ali međimursko je najljepše. Usudim se reći kako je vrlo slično poznatim, austrijskim selima. Ne želim nikoga vrijeđati, ali u Međimurju ljudi puno više brinu i ulažu u izgled svojih naselja, svojih okućnica i dvorišta. Osim toga, puno su prijazniji i ljubazniji, otkrila nam je naša sugovornica.
Stoga, kaže, joj je drago što su njeni sinovi, Igor i Dario, upravo u Međimurju savili svoja obiteljska gnijezda.
Servirala međimursku gibanicu za liječnike iz 60 zemalja
Početkom prosinca prošle godine u prestižnom zagrebačkom hotelu, na znanstvenom liječničkom skupu iz 60 zemalja svijeta, Bruna Horvat iz Palinovca kroz svoje je kolače predstavila Međimurje uz izvorne međimurske slastice.
– Pripremila sam 100 kocki međimurske gibanice, makovnjaču i orehnjaču, pohvalila se ponosna Bruna. Naime, u hotelu je bio napravljen stol u obliku Hrvatske i bili su pozvani ljudi iz svih naših županija kako bi se predstavili svojim izvornim slasticama. (Vlasta Vugrinec)
