Međimurje je malo po površini, ali golemo po nogometnom znanju. Godinama, desetljećima, pa i generacijama, naši su igrači ostavljali trag u najvećem hrvatskom klubu,Dinamu. Neki su stvarali povijest, neki su bili tihi radnici, neki su bljesnuli kratko, ali dovoljno da pokažu odakle dolaze. A svi zajedno čine jednu veliku, ponosnu plavu priču. Poznato je da Dinamo u Međimurju ima veliku vojsku navijača, stoga i ne čudi što je naš kraj prošle godine bio treći po redu članstva dok je Dinamov povjerenik Zlatko Premuš učlanio najviše članova. Uz navijačku podršku, neki naši nogometaši ostavili su trag u hrvatskom velikanu.
Aleksandar Benko: Prvi velikan iz Međimurja
Rođen u Čakovcu 1925., Benko je bio pionir međimurskog nogometnog puta prema Maksimiru. U Dinamo stiže 1947., ulazi u legendarnu navalu s Cimermančićem, Kacianom, Wolfom i Čajkovskim, osvaja tri prvenstva i Kup 1951., a potom gradi veliku međunarodnu karijeru u Švicarskoj. Brz, prodoran, s udarcem koji je parao mreže – Benko je bio igrač koji je Dinamu donosio bodove, a Međimurju ponos. Prvi naš reprezentativac, prvi naš Dinamov as, prvi dokaz da se i iz Čakovca može do vrha.
Damir Lesjak: Libero s velikom dozom karaktera
Rođen je u Čakovcu, a nastupao je za Dinamo od 1986. do 1995., s kojim je osvojio prvenstvo (1993) i kup (1994). Kasnije nastupao za Happoel iz Haife (1995.-96.) i belgijski Excelsior Mouscron (1996.–99.). Za Dinamo odigrao 230 službenih utakmica postigavši 12 pogodaka. Dobra pregleda igre, vrlo borben, igao u zadnjoj liniji, najčešće u ulozi libera, spretno se uključivao u napadačke akcije. U Dinamo je došao iz Čakovca kao omladinski reprezentativac i član mlade reprezentacije Jugoslavije.
Dragutin Vabec: Nogometaš kojeg je voljela cijela regija
Nastupao je za Slogu iz Čakovca od 1966. do 1968. godine. Za Dinamo igrao od 1968. do 1979., te 1984. s kojim je osvojio Kup 1969. godine. Odigrao je ukupno 308 službenih utakmica i postigao 71 pogodak. Nastupao je i za francuski Brest Stade od 1979. do 1984 godine. Brzo i prodorno krilo, odlična centaršuta, snažna i precizna udarca, dobar dribler.
Za jugoslovensku reprezentaciju je u razdoblju od 1973. do 1976. odigrao 7 utakmica i postigao 1 pogodak 1975. godine na utakmici protiv Švedske u Zagrebu (3:0). Snimak tog pogotka godinama se prikazivao na početku nedjeljnog sportskog programa TV Zagreb. Prvi put nastupio je 1973. godine protiv Mađarske (1:1) u Beogradu, a posljednji put 1976. protiv Walesa (2:0) u Zagrebu. Kao trener radio je u drugoligaškim i trećeligaškim klubovima: MTČ-Sloga iz Čakovca, VIKO Omladinac Novo Selo Rok, NK Stubica 1926, Daruvar, NK Križevci, NK Vrbovec, NK Slunj, NK Jaska. Godine 2004. kao trener NK Međimurja iz Čakovca izborio je ulazak u Prvu HNL.
Đuro Šmit: Krilo iz Hodošana koje je sanjalo maksimir
Došao je 1985. iz MTČ-Sloge, radio kao automehaničar, a igrao kao da je rođen za velike utakmice. U Dinamu je upisao 18 nastupa i tri gola, debitirao protiv Čelika, zabijao Slobodi i Budućnosti. Bio je primjer našeg međimurskog: skroman, radnik, ali kad dobije priliku, ostavi trag.
Srećko Bogdan: Branič s golgeterskim instinktom
Rijetko koji obrambeni igrač ostavi takav trag. Bogdan je u Dinamu proveo deset godina, osvojio ligu i dva kupa, odigrao 309 utakmica i zabio nevjerojatnih 42 gola. Reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske, kasnije trener i uvijek ponosni Međimurac. Danas navijač Rudara iz Murskog Središća
Dražen Ladić: Čuvar Dinamove povijesti
U Dinamo je stigao 1986. godine i modri dres nosio punih 14 godina. Za Dinamo je branio čak u 468 službenih utakmica, što je najviše u povijesti kluba. Iako je vratar, uspio je postići i jedan pogodak – iz jedanaesterca u porazu od Šibenika 3-1 na Šubićevcu 1992. godine. Dražen je bio miljenik navijača te je sudjelovao u osvajanju četiri naslova prvaka i tri kupa, a igrao je i u Ligi prvaka u sezonama 1998/98. i 1999/00. U velikoj pobjedi nad Partizanom 1997. godine obranio je jedanaesterac kod rezultata 3-0 i tako omogućio Modrima da dođu do konačnih 5-0.
Danijel Štefulj: Čvrsti bek iz Varteksove škole
Svoju seniorsku karijeru započeo je u redovima Varteksa, da bi u zimskom prijelaznom roku sezone 1995/96. stigao u Dinamo. U četiri provedene sezone upisao je 56 službenih nastupa i postigao pet pogodaka. Nakon Dinama još je igrao u Hannoveru, Nurembergu, Padebornu, Essenu, Međimurju te u nekoliko austrijskih niželigaša.
Denis Glavina: Dinamovo dijete iz Međimurja
Prošao je cijelu Dinamovu školu, ali seniorski put ga je odveo u Ukrajinu. Vratio se 2009., upisao sedam nastupa i nastavio karijeru u Međimurju. Lijevi bočni s tehnikom i brzinom, bio je još jedan dokaz da Međimurje zna stvarati moderne igrače.
Nikola Pokrivač: Borac koji je osvojio Maksimir
Počeo u Jurovcu, stasao u Čakovcu, sazrio u Varteksu, a eksplodirao u Dinamu 2007. godine. Sjajna sezona, transfer u Monaco, povratak u Dinamo, reprezentacija, europske utakmice. Pokrivač je bio igrač koji je nosio karakter, energiju i onu međimursku tvrdoglavost koja ne priznaje prepreke. Nažalost, danas ga više nema sa nama nakon što je poginuo u prometnoj nesreći.
Dražen Škvorc: Jedan, ali srcu vrijedan nastup
Današnji trener Podturna za Dinamo je igrao u sezoni 1988/1989., Za Dinamo je upisao jedan službeni nastup. Ušao je kao zamjena umjesto Mirka Lulića u uzvratnoj utakmici protiv šabačke Mačve u četvrtfinalu kupa 21. prosinca 1988. godine. Član Dinama bio je i njegov sin Filip koji za “Modre” nije upisao niti jedan službeni nastup. Filip je danas član trećeligaša Rudara, a u svojoj karijeri igrao je za brojne klubove u Hrvatskoj i inozemstvu. U isto vrijeme kad i Filip, u Dinamo je došao Dino Škvorc, međutim ni on nije upisao niti jedan nastup.
Daniel Štefulj: Mladić koji nije dobio pravu priliku
Međimurje je Dinamu dalo i novu generaciju, Danijela Štefulja, rođenog 1999. godine, modernog lijevog beka koji je u Maksimir stigao kao jedan od najperspektivnijih mladih braniča u Hrvatskoj. Nakon odličnih nastupa u Varaždinu i Rijeci, Dinamo ga je doveo kao dugoročno rješenje na lijevom boku.
U modrom dresu upisao je 18 službenih nastupa, a potom se otisnuo u inozemstvo gdje je nastavio graditi karijeru. Danas je standardni igrač Győri ETO-a, jednog od najpoznatijih mađarskih klubova, gdje svojim energičnim stilom igre, brzinom i modernim pristupom bočnoj poziciji potvrđuje da Međimurje i dalje proizvodi igrače za ozbiljan europski nogomet.
Kad se pogleda cijela ova priča, od Aleksandra Benka, prvog međimurskog velikana koji je još 1940-ih pokazao da se iz Čakovca može doći do vrha, pa sve do današnjih igrača poput Danijela Štefulja koji nastavlja međimursku nit u europskom nogometu, postaje jasno da ovo nije slučajnost.
