Sjećate se one nakadašnje izreke, “razveden ne svojom krivnjom”. E, pa ta “krivnja” je otišla u ropotarnicu prošlosti. Budimo iskreni nikga niste ni pitali kad ste izabrali partenra u kojega ste se toliko razočarali da više ne možete s njim. Razlozi zbog kojih je došlo do razvoda braka postali su nevažni. To je privatna stvar partnera. Za postupak razvoda nebitno je “tko je kriv”, već je ključna stvar kako će nakon razvoda zajednički skrbiti za djecu.
Prva adresa prilikom rastave je Centar za socijalnu skrb. Bračni partneri koji se odluče na razvod, a imaju maloljetnu djecu, moraju proći postupak obveznog savjetovanja u Centru za socijalnu skrb. Prva adresa kod rastave je Centar za socijalnu skrb, gdje se nakon podnošenja zahtjeva rastave braka počinje s postupkom savjetovanja, ali ne savjetovanja rješavanja bračnih razmirica, već zajedničke brige partnera za djecu.
Prilikom dolaska na savjetovanje prvo pitanje koje im se postavlja vezano je uz mogućnost spašavanja bračne zajednice. Ako se partneri dvoume ili postoji imalo šanse za brak, upućuje ih se u savjetovalište koje vodi Obiteljski centar, izdvojena jedinica Centra za socijalnu skrb. Ako se partneri odluče za još jednu šansu, krenu na bračnu terapiju i zaustavlja se postupak razvoda braka u vremenu dok partneri pokušavaju spasiti brak ili im to uspije.
Ako su partneri odlučni u tome da je njihovoj bračnoj zajednici došao kraj, nastavlja se s postupkom razvoda, a naglasak se stavlja na maloljetnu djecu. Stručnjake u Centru za socijalnu skrb u razvodu ne zanimaju partneri i njihovi međusobni odnosi, nego djeca.
U tom cilju zajedno s njima sastavljaju plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za djecu. Informiraju ih o sadržaju posebnog pravilnika o savjetovanju gdje je točno navedeno što sve moraju napraviti u tom postupku. Postupak savjetovanja provodi se u jednom do tri susreta na kojima se pokušava zajednički sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
U središtu razvoda je roditeljska odgovornost prema djeci i roditelji se zajednički moraju dogovoriti što će biti s djecom. U tom periodu roditelji moraju ostaviti po strani sve ono što je dovelo do razvoda i dogovoriti se o svim bitnim pitanjima koja se tiču djece.
S kojim će roditeljem živjeti dijete?
Postoji nekoliko bitnih pitanja koja se određuju planom o zajedničkoj skrbi za djecu. Prvo je s kojim će roditeljem živjeti dijete.
Zatim se utvrđuje način ostvarivanja osobnih odnosa, prije su se to zvali kontakti, s roditeljem s kojim dijete ne živi.
Treće, planom se utvrđuju način razmjene informacija s roditeljem s kojim dijete ne živi te visina uzdržavanja koja se također mora dogovoriti.
Roditelji uz pomoć stručnjaka iz Centra za socijalnu skrb sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na papiru. Zanimljivo je da većina roditelja u Međimurskoj županiji uspijeva izraditi plan o zajedničkoj roditlejskoj skrbi za djecu unatoč narušenim odnosima koji su doveli do razvoda braka. Upravo takvo rješenje iz novog zakona se pokazalo dobrim u praksi, premda se ono uvijek ne realizira. No, u većini slučajeva to ipak funkcionira.
Treba naglasiti da je plan zajedničke skrbi o djeci osnovni dokument za donošenje presude razvoda braka na sudu.
Kad roditelji sastave plan, u Centru na temelju njega naprave dokument, izvješće, koje proslijede svakom roditelju. Sastavni dio izvješća je originalan plan o zajedničkoj skrbi za djecu. Taj dokument se nosi na sud koji je zadnja instanca koja prihvaća plan.
Ako su roditelji sastavili sporazumni plan s kojim su suglasni to se smatra sporazumom i u tom slučaju oni podnose zahtjev sudu da razvede njihov brak. Tada ih sud ih poziva na ročište gdje sudac ponovno prođe plan zajedničke skrbi za djecu i još jedanput provjerava jesu li suglasni da dijete živi s tim i tim roditeljem i po točkama prijeđe cijeli plan. Ako su roditelji na sudu suglasni sa svime što su pri izradi plana dogovorili, onda se donosi rješenje, odnosno presuda o razvodu braka. Presude su se dužni pridržavati jer je ona ovršna.
Ako se prekrše odredbe plana, često se roditelji ponovno javljaju u Centar za socijalnu skrb. U stvarnosti uvijek postoji određeni postotak konfliktnih roditelja i u tom slučaju opet posreduju oni. Do konflikta dolazi kada se jedan od roditelja ne drži presude, primjerice o kontaktima s djetetom. Slučaj kada dijete nije bilo spremno “u devet” ili kad je roditelj došao po dijete ili ga drugi roditelj nije vratio na vrijeme. U takvim konfliktnim situacijama Centar obično intervenira razgovorima jednim ili više njih, ovisno o tome kakva je situacija. Ako razgovori ne daju rezultat, prelazi se na mjere pravne zaštite gdje se ulazi u obitelj pri čemu se pokušava utjecati na oba roditelja da se dogovore u interesu djeteta.
Vremena se mijenjaju pa mnogi parovi s djecom žive i u izvanbračnoj zajednici koja je izjednačena s bračnom. S papirom ili bez njega razmirice se javljaju u obje zajednice. Kad dođe do raskola među partnerima i djeca u izvanbračnoj zajednici moraju ostati zajednička briga roditelja. Kao što se provode obvezna savjetovanja vezana uz razvod brakova, postoje i obvezna savjetovanja koja se provode u vezi prestanka izvanbračne zajednice oko zajedničke roditeljske skrbi za dijete.
Plan zajedničke skrbi za dijete je obvezan do njihove punoljetnosti. Roditelji plan tijekom zajedničke skrbi za dijete mogu mijenjati kad se promijene neke životne okolnosti. No, za svaku promjenu plana potrebno je provesti novi postupak.
Parovi koji se razvode, a čija su djeca punoljetna ne prolaze postupak savjetovanja jer nema potrebe za izradom plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Što kad se roditelji ne mogu usuglasiti?
Druga solucija je kada ne uspiju sastaviti plan jer se ne mogu međusobno dogovoriti. Ima i takvih partnera i oni moraju proći još jednu stepenicu da se dogovore oko djeteta. Moraju proći postupak obiteljske medijacije. U tom slučaju stručno osposobljene obiteljske medijatorice različitim tehnikama pokušavaju s roditeljima ponovno doći do istog cilja da se roditelji sporazume oko zajedničke skrbi za dijete. U ovom slučaju sudjelovanje maloljetne djece u medijaciji je obavezno. Osim ako je prisutno nasilje u obitelji, tada ne. Nije dobro da žrtva i počinitelj budu zajedno u postupku medijacije. Nakon postupka obiteljske medijacije, ponovno se sastavlja izvješće je li uspješno provedena medijacija i tada se ide na sud.
Dok se roditelji dogovaraju i rade plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, nikad ne zovemo djecu jer ne daj Bože da bi se djecu pitalo s kojim roditeljem bi željeli živjeti, kazali su nam u Centru za socijalnu skrb. Ako roditelji ne postignu dogovor oko plana zajedničke skrbi za dijete niti u postupku savjetovanja, niti u drugom koraku na medijaciji, tek na sudu ako nikakav dogovor o zajedničkoj skrbi za dijete nije prošao, dijete postane strana u postupku.
Imenuje mu se poseban skrbnik iz Centra za skrbništvo u Zagrebu zbog kolizije interesa roditelja. U tom slučaju poseban skrbnik zastupa interese djeteta. Otac je jedna strana, majka je druga strana, a dijete u sredini i tada se traži mišljenje Centra. Samo u tom slučaju Centar se ponovno uključuje i daje se mišljenje što bi bilo najbolje u interesu djeteta. – To je zapravo najteže kada mi moramo donijeti odluku s kim bi dijete trebalo živjeti i moramo se o svemu izjasniti vezano uz susrete djeteta s drugim roditeljem.
Onda iz Centra za socijalnu skrb izlaze na teren, vrši se procjena, rade se prema potrebi psihološke obrade, kontakti sa školama da se donese jedno mišljenje stručnog tima u sastavu: socijalni radnik, psiholog, pravnik. Tada se njihovo mišljenje dostavlja na sud s kim će dijete živjeti, način ostvarivanja kontakata i način razmjene informacija.
Iz svega predočenog ključna stvar je kako će roditelji nakon razvoda zajednički skrbiti za djecu. Podjela imovine drugi je postupak i druga priča.
