7 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Ivana Plechinger predstavila svoju motivacijsku knjigu

IVANA PLECHINGER autorica bestselera Ono što ostaje, uvijek ljubav je, u Gradskoj kavani u 19:30 sati predstavila je svoju novu knjigu Da sam ovo barem znala ranije.

Pred prepunom Gradskom kavanom Ivana Plechinger održala je promociju svoje nove knjige u organizaciji Dušice Žišković. Pretežno ženska publika upijala je svaku Ivaninu rijeć i burnim pljeskom pratila.

Tko je Ivana Plechinger?

Motivacijski sam govornik, radijska i TV voditeljica, You tuberica, pjevačica, ali sebi ponajviše – žena, majka, Kraljica. 

Za one koji me ne znaju – razne sam stvari radila u ovih četrdeset i nešto sitno godina; završila sam Glazbenu Akademiju u Zagrebu, u devedesetima sam bila pjevačka i televizijska zvijezda; moje hitove Mala ptica nebeska i Pitali momci rado se slušalo i pjevalo, a emisija za djecu Hugo show – koju sam na HTV-u radila osam godina – bila je jedna od najgledanijih. Trenutno prijepodne vikendom radim na Narodnom – najslušanijem radiju u Hrvatskoj, ali kakve sve to veze  ima s tim po što ste došli ovdje? 

Moja životna priča savršeno zvuči ako je samo tako površno gledaš: – biti zvijezda… Cijeli se život trudiš postati netko, u jednom trenutku i postaneš netko – pa se pitaš: „I tko sam to sad zapravo ja? Zašto taj „netko“ – baš i nisam ja?“  Tako sam se osjećala u svome idealnom životu s divnim mužem i dva zdrava, talentirana i dobra dječaka. Ništa mi nije u životu nedostajalo – osim mene same… Ni ne znaš u kojem trenutku samu sebe izgubiš. Misli su mi bile pune nekih crnih scenarija, sve dok si jedan poprilično crn i nisam privukla u život… 

Odakle motivacija za pisanje?

U 39oj godini imala sam moždani udar. Iako po moje tijelo blago, po moj duh -snažno me srećom udario Udar. Protresao je svaku moju stanicu spoznajom da nešto u svome životu moram promijeniti. A „ako želiš promijeniti svijet oko sebe, prvo sebe promijeni“, pametno je rekao genijalan američki pisac Jim Rohn. Glava mi, makar udarena, nije bila tvrda. Promijenila sam se, promijenila sam SVE i znala sam da nemam što izgubiti. Preživjela sam – i to mi je bilo dovoljno za veselje.  

Dvije godine kasnije, iznenada – otišao je moj Tata, u Čakovcu su ga svi poznavali na njegovom voljenom biciklu… Bio mi je ponajprije prijatelj, bio je i mama i tata, pošto smo Mamu izgubili kad sam imala 12. Tad smo mislili da smo i sebe izgubili. Danas znam da sam imala veliku sreću što me odgajao optimist, jer sam tako rano upila Tatin životni credo da smo na ovaj svijet došli da se radujemo, koliko god da nas nekad život natjera da to zaboravimo. Možda sam baš zbog te njegove životne filozofije u Tatinom odlasku tražila neki dublji smisao od toga da ga jednostavno više nema uz mene. Tih se dana nisam mogla otresti rečenice koja je odzvanjala u meni: „Piši Ivana, bit će ti lakše…“ I pisala sam, toliko opijena riječima da nisam imala strpljenja čekati da se uključi računalo… Mobitel mi je bio krcat pričama o tome kako se nosim s tugom, a kad sam tugu istresla iz sebe – počela sam pisati o svemu što sam kroz život naučila, a što me učinilo sretnijom…

Kad su najbliži mi ljudi pročitali što pišem, nagovorili su me da izvučem knjigu iz kompjutera i knjiga „Ono što ostaje, uvijek ljubav je“ strelovitom je brzinom objavljena u Nakladi Ljevak, od prvog dana je bestseler, obišla sam zbog nje gotovo 90 knjižnica po čitavoj Hrvatskoj, počela snimati svaku srijedu videa na You Tubeu…  

Svaki sam dan počašćena svime što sam kroz život prošla, sretna činjenicom da je toliko radosti proizašlo iz moje tuge, da je svaka moja suza dobila neki dublji smisao i da za svaku svoju ranu znam da me boljela baš zato da bih jednog dana samu sebe više voljela… 

Druga knjiga brzo je nastala?

Da dok sam predstavljala prvu knjigu u jednoj istarskoj školi mislila sam da će me ta djeca pojesti ali kad sam shvatila da upijaju svaku moju riječ i da su pohrlili na potpisivanje i doslovno razgrabili sve knjige shvatila sam da imam još za reći. Tako je nastala ova knjiga kojom želim prenijeti znanja za koja milim da su potrebna puno prije nego kasnije.

Galeriju pogledajte ovdje ( Ivana Plechinger )

Foto: Mario Golenko

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE