Kamenčić je simbol jednostavnosti, simbol čovjekovog nastanka, ali i povratka u ono iz čega je nastao. Nakon zemaljskog života, ostavljanje malog kamena na grobovima pokojnika jedno je od tumačenja i simbolike u prigodi obilježavanja Dana sjećanja na holokaust.
– Ovdje smo se danas da se sjetimo strahota zločina i svih koji su iskusili tu tragediju. Ovdje smo da se sjetimo holokausta. Da se sjetimo svih nevinih žrtava tog strašnog razdoblja i do tada nedoživljenog bezumlja.
Sjećamo se dana kada su nakon puta neprimjerenog čovjeku naši preci, rođaci i prijatelji pristigli do zadnje stranice svog života. U tom je trenutku prekinuta mladost na samom pragu života, prekinuti su njihovi snovi, ugašeni su životi u smiraju. Sjećamo se, ali dostojanstveno tugujemo. Za svima onima koji su ubijeni zato jer su bili druge vjere, druge nacionalnosti, drugog opredjeljenja, jednostavno samo zato jer su bili drugačiji.
Ovdje smo da se i danas borimo protiv zaborava, ali i da educiramo i upozoravamo mlađe naraštaje što barbarstvo može učiniti, a koja je snaga humanosti u ostvarenju pobjede. Jer ne zaboravimo, i tada u trenucima bezumlja i straha, bilo je ljudi koji su bili spremni izložiti svoj život pogibelji u pokušaju da spase drugi život. Velika im hvala.
Svjedoci smo nažalost da zlo koje je tada haralo nije samo zlo prošlosti. Nažalost, povijest se ponavlja. I danas smo svjedoci mržnje prema drugima, mržnje prema drugačijima, mržnje prema malobrojnima. Stoga sjetimo se, ne zaboravimo., rekao je dr. Andreja Pal u uvodu komemoracije
“Nikad neću zaboraviti to jutro kad su odveli Vericu. Iz kufreka, koji je uvijek bio spreman, izvadila sam haljinicu i fertek (pregaču) da je obučem. Došla su dvojica žandara koji su vukli Vericu. Verica me vukla za jednu stranu haljine i vikala: „Teta ne daj me!!“ Sin me vukao za drugu stranu haljine i vikao: „Mama, ne daj Vericu!!“ Plakala sam i vukla djecu u stan, ali oni su bili jači. Nikad više nismo vidjeli Vericu – malog anđela. Ostala je samo haljinica i fertek.” Dio jedne tužne ispovjesti.
– Šalom. Šalom dragi prijatelji, dragi članovi obitelji žrtava holokausta i svi vi koji ste nam se danas pridružili da obilježimo ovaj dan kada je čitava židovska općina u Čakovcu zapravo nestala. Morate znati da je u Čakovcu 10% stanovništva bilo židovsko. Isto tako, nedaleko od vas u Varaždinu 15% stanovništva su činili Židovi. Što su učinili za svoje sredine mislim da znate.
Ali nažalost, povijest se briše. Mi danas učimo novu povijest. Mi danas više ne poklanjamo pozornost i pijetet žrtvama rasnih zakona Nezavisne Države Hrvatske, nego s oproštenjem izmišljamo i neke žrtve odnosno komemoriramo i ustašku vojsku i one koji su upravo učinili najveću strahotu u Drugom svjetskom ratu.
Ja vam isto tako želim reći da nestajemo. Pred dva desetljeća bilo nas je oko 2.500 članova židovskih općina u Republici Hrvatskoj. Danas smo negdje oko tisuću. Polako nestajemo, polako se briše povijest. Za jedan primjer, za razliku od Varaždina, na židovskom groblju u Zagrebu danas postoji samo još 4% grobova koji su bili. Ekshumirano je preko 3500 židovskih grobova na Mirogoju.
Još jednom sjetimo se svih žrtava i Zihronam livraha. Amen., izjavio je u obraćanju dr. Ognjen Kraus.
U nedjelju 31. svibnja je već tradicionalno na židovskom groblju u Čakovcu održana komemoracija kojom se odaje počast nevinim žrtvama. Komemoraciji su uz ostale uzvanike i goste prisustvovali;župan Matija Posavec, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, u ime Koordinacije židovskih općina Hrvatske doktor Ognjen Kraus, Glavni Rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević i predsjednik Židovske općine Čakovec dr. Andrej Pal
Lijepi izvadak iz molitve koji nas poziva za zajednički suživot
Sjeti ih se, o Bože, pa im daj onu nagradu koju si odredio pravednicima Svojim, i daj, da svijetom zavlada duh sloge i ljubavi, pa da svi ljudi žive mirno i sretno, a s njima i mi, narod Tvoj!
Fotogaleriju pogledajte ovdje: Sjećanje na holokaust
Foto: Mario Golenko
