Zeleni lug naziv je nove, tek otvorene pješačko-biciklističke staze na lijevoj obali Mure koja vas u trenutku odvaja od civilizacije i uranja u svijet netaknute prirode te mističnih bića oživljenih virtualnom stvarnošću
Prošli smo vikend odlučili zamijeniti gradsku vrevu mirom i tišinom jedne od najljepših hrvatskih rijeka – Mure.
I to ne na njezinim već dobro poznatim lokacijama, već na potpuno novoj, još neotkrivenoj pješačko-biciklističkoj stazi koja se proteže uz njezinu lijevu (sjevernu) obalu.
Iako su Mlin na Muri, Skelarska kuća i poučna staza „Svetomartinska Mura“ na južnoj obali već popularna odredišta, ova nova ruta nudi sasvim drugačije, mističnije iskustvo koje spaja netaknutu prirodu i bogatu međimursku usmeno-predajnu baštinu.
Staza je u potpunosti napravljena i spremna za posjetitelje, a mi vam donosimo ekskluzivne utiske i sve što trebate znati prije nego se upustite u ovu avanturu.
Što je zapravo “Zeleni lug”?
Sama pomisao na lijevu obalu rijeke u slavenskoj mitologiji budi asocijacije na mistično, nepoznato i “drugo” mjesto. Tu ideju savršeno zaokružuje naziv staze – “Zeleni lug” ili “Lug zeleni”.
Kako nam objašnjavaju stručnjaci iz Turističke zajednice Općine Sveti Martin na Muri, koji su uz Općinu osmislili ovaj projekt, naziv se temelji na istraživanjima Radoslava Katičića. Riječ “lug” prvotno je značila lijevu obalu rijeke, a voda je za Slavene bila granica između svijeta živih i mrtvih.
“Zeleni lug” je poznati motiv u međimurskim narodnim pjesmama, poput “Ptice vuge”, a upravo je prelazak preko vode bio sudbonosan. Iako se staza proteže uz samu Muru, rijeku koju danas poznajemo, u mitologiji su velike vode često nazivane “Dunaj”, što je označavalo svaku veliku vodenu površinu.
Ime staze evocira tu staroslavensku mistiku, ali i današnju težnju za suživotom s prirodom – “zelenu politiku”.
Skela kao portal u drugi svijet
Naša avantura započela je prelaskom preko cestovnog mosta na Muri, nakon čega smo se spustili prema sjevernoj obali, prateći put koji vodi do poznatog okupljališta zaljubljenika u dva kotača – objekta Halicanum Riders. Prolazak pored bajkerskog kluba, smještenog neposredno prije sajli, bio je jasan znak da smo na pravom putu prema samom početku staze. Iako smo mi odabrali ovaj kopneni prilaz, važno je naglasiti da posjetitelji imaju na raspolaganju i mnogo atraktivniju opciju: korištenje skela koje služe kao svojevrsni portal u ovaj netaknuti svijet.
Kad smo kročili na lijevu obalu, dočekala nas je staza koja je zemljani put presvučen pijeskom, uređena i redovito održavana.
Važno je napomenuti da je ovo isključivo pješačko-biciklistička staza – pristup motornim vozilima je zabranjen, što jamči potpun mir i tišinu.
Mir, cvrkut ptica i vilinska kiša
Ono što će vas prvo “puknuti” kad zakoračite na stazu je taj nevjerojatan osjećaj odvojenosti od civilizacije. Odjednom nestaje buka automobila i žamor ljudi, a zamjenjuju ih cvrkut ptica, šuštanje lišća pod povjetarcem i ono opuštajuće, tiho pljuskanje Mure. Ovdje je priroda apsolutna gazdarica i to se osjeti u svakom koraku.
Dok smo lagano hodali pješčanom stazom, doživjeli smo nešto što nismo očekivali: stare vrbe koje su se nadvile nad nas odlučile su nas “blagosloviti” kapljicama vode. Osjećaj je bio genijalan! Kao da pada neka lagana, osvježavajuća kiša usred sunčanog dana. Taj miris vlage, drveta i rijeke toliko je neodoljiv da ćete u sekundi zaboraviti na sve brige koje ste ostavili s druge strane mosta.
Žene v belom, Vodnjak, Svečari i Murska dekla
Ovo nije “samo” staza uz rijeku. Ona je tematska staza posvećena nadnaravnim bićima iz međimurske usmeno-predajne baštine, a iskustvo je podignuto na sasvim novu razinu.
Duž staze postavljene su četiri interpretacijske ploče koje vas upoznaju s ovim fascinantnim bićima. No, ono što ovu stazu čini uistinu posebnom je virtualna stvarnost (AR).
Kada skenirate QR kod na interpretacijskoj ploči, ispred vas, na zaslonu vašeg pametnog telefona, pojavljuju se hologrami spomenutih bića. To je nevjerojatan doživljaj!
Vidjeli smo Mursku deklu, riječnu vilu iznimne ljepote s dugom plavom kosom, koja može poprimiti oblik cvijeta, ptice ili magle.
Upoznali smo Vodenjaka, gospodara vode, velikog i ružnog bića s granjem umjesto ruku i nogu. Ponekad pak o njemu govore kao o dobro odjevenom gospodinu koji se pojavljuje na kućnom pragu i pokušava zapodjenuti kartaške igre u kojima je ulog duša živih osoba koje kartaju.
Kroz zimu boravi u vodi, a ljeti ga se može sresti u obližnjim šumama. Kad izlazi van predstavlja opasnost za prolaznike jer ih pokušava utopiti kako bi mu služili pod vodom. Stoga pazite noću ako sretnete nekog neugledno starca koji od vas traži ribu, možda ste naišli na vodenjaka!
Vidjeli smo i Žene v belom, predstavnice smrti koje noću otimaju djecu. Ljudi ih najčešće opisuju kao žene starije dobi, u dugačkim bijelim haljinama, duge kose koje klize zrakom, a ne hodaju. Vjeruje se da su one predstavnice smrti. Ako bi ih sreli, mogle su vas odvesti sa sobom i nikad se više ne biste vratili. Posebno su opasne bile za djecu koju su najradije otimale.
Isto tako, u kući pored koje noću prođu ili stoje neko vrijeme netko od ukućana će do jutra umrijeti. Moglo ih se sresti i na samotnim putevima, često u maglovita jutra. Mnogi putnici tako su otišli i nisu se nikad vratili jer su ih bijele žene odnijele sa sobom. Zlu narav nose još iz života u kojem su nešto teško zgriješile.
Upoznali smo i Svečare, duše koje su zbog pomicanja međa osuđene da vječno nespokojno lutaju kao plamteći jezičci.
Još do nedavno zemlja je bila najveće blago koje ste mogli posjedovati. Obradiva, plodna zemlja značila je da ćete moći prehraniti svoju obitelj i naredne godine. U takvim, često vrlo teškim, uvjetima života svaki centimetar zemlje je bio dragocjen. Mnogi su stoga posezali i za tuđom zemljom prekrajajući granice zemljišta, odnosno međe/meje kako ih zovemo ovdje u Međimurju.
Takvi ljudi je za njihova nedjela stigla kazna, ali na onom svijetu. Po smrti su bili osuđeni da zauvijek nespokojno lutaju od jedne granice zemljišta do druge. Njihove duše pretvorile su se u plamteće jezičke ili vatrene kugle.
Takvi ljudi i poslije smrti čine zlo. Zabilježene su mnoge priče o svečarima koji su se lovili na kotače zaprežnih kola te ih toliko pritiskali da ih konji više nisu mogli vući. Od njih se treba braniti molitvom ili izgovaranjem prostih riječi.
Likovi iz slavenske mitologije
Ovaj spoj drevnih priča i najmodernije tehnologije stvara nezaboravno iskustvo, pogotovo za djecu i mlade, ali i za sve koji vole dobru priču.
Odabrana nadnaravna bića- Murska dekla, Vodenjak, Žene v belom i Svečari – personificirani su likovi slavenske mitologije i pokazuju neraskidivu povezanost ljudi i prirode. Kroz ove priče učimo o poštovanju božanskih pravila, o suživotu sa snagama vatre i vode, te o važnosti očuvanja usmeno-predajne baštine, koja je stoljećima bila jedini način prenošenja znanja.
Staza je oplemenjena i sjajnim umjetničkim fotografijama Ive Lulić, koje su prirodi udahnule ljudski duh.
Par savjeta prije nego krenete u avanturu
Iako je “Zeleni lug” totalno očaravajući, nemojte zaboraviti da idete u srce prave, divlje prirode uz rijeku, pa se ipak treba malo “oboružati” prije polaska. Budući da je staza cijelom dužinom posipana pijeskom, lagane gradske špagerice ili sandale ostavite kod kuće – vaša stopala će vam biti zahvalna ako uskočite u čvrste tenisice ili gojzerice. Odjenite se slojevito i udobno jer uz Muru vrijeme zna iznenaditi.
I sad onaj najvažniji dio: komarci. Kako se krećete kroz vlažno i bujno zelenilo tik uz vodu, oni vas već spremno čekaju, pa se obavezno temeljito našpricajte nekim dobrim repelentom. Bez toga bi vas ovi “mali stanovnici rijeke” mogli pošteno izgrickati, pogotovo ako vas na stazi uhvati sumrak kad su najaktivniji. Što se tiče samog dolaska, imajte na umu da su skele glavna fora za prijelaz, pa bacite oko na njihovo radno vrijeme da ne zakasnite na “vožnju”. Naravno, ako skela slučajno ne vozi, cestovni most je uvijek tu kao siguran plan B.
Foto: Sanja Heric
A kako nam je bilo pogledajte kroz fotografije u nastavku!
