Grad je lijepo okićen i ukrašen, no nedostaje mirisa i okusa sa štandova koji daju blagdanski šmek koji privlači ljude da s obiteljima dođu na druženje. Stvaranje atmosfere potrebni su bogatiji sadržaji, u ovo vrijeme ispunjeni blagdanskom tematikom na koje se nadovezuje bogatija ponuda hrane i pića što zajedno privlači veću posjećenost. Ovako je dojam otužan s ovo malo štandova i nešto muvinga za vikend. Zašto nema više interesa pokušali smo doznati od onih koji su nakon nekih drugih manifestacija odustali.
Središte Čakovca je svojom veličinom zahvalna lokacija za stvaranje intimne božićne atmosfere koja je izostala. Gradom, koji je u središtu Adventa, treba strujiti tiha prigodna glazba koju para jedino dječji smijeh ili žamor ljudskih glasova prekidan gutljajem vina ili čaja, odnosno zagrizom u međimursku gibanicu, medenjake, možda kobasicu, čvarke ili neku drugu domaću deliciju pa makar to bili langoši i fritule.
Nitko ne nudi adventske vijence pa čak ni obične, a kamoli svijeće od pravog voska. Nema božićne pšenice, tako tradicionalne božićne svijeće, kuglice ručne izrade… O ugostiteljima, stolovima i grijalicama uz ulične svirače isto tako može se samo sanjati. Svi koji su posjetili bilo koji drugi europski grad vidjeli su simpatične, ručno rađene ukrase od komušine, slame, raznog granja, jednom riječju svega onoga što ljudsko oko vidi, a ruka može napraviti.
Jesmo li mi Međimurci doista toliko nemaštoviti, nemamo poduzetničkog duha, ne uživamo u Božiću ili nas nešto prijeći da pokažemo sve što možemo i znamo? Krade li nam netko blagdanski, božićni duh, pojavljuje li se možda i u Čakovcu Grinč?
Zašto sitni poduzetnici u tome ne vide svoj interes, doznali smo od jednog koji je odustao od svog štanda, a očito nije jedini. Volju mu je ubila borba s inspekcijama i drastična kazna za sitni prekršaj.
– Oni koji dolaze u inspekciju ne razumiju ili ne žele shvatiti kako je prodavati na štandu kad internet šteka i fiskalna blagajna blokira. Inspektori samo traže da sve bude kao na papiru i lijepe kazne pa si ti misli, priča naš sugovornik. I tako su mnogi kao on radije odustali u konačnici i na štetu države koja ubuduće neće imati prihode od njihova rada. Nije čudno da ljudi odlaze izvan zemlje ako im se ovdje ograničava da vlastitim inicijativom dodatno zarade i nadopune svoje prihode. Mnogi moraju doštukati plaće radi školovanja djece ili drugih potreba. Prigodno prodaju na štandu tako da si uzmu godišnji u vrijeme posjećenih manifestacija, umjesto da se odmaraju u nekom od ljetovališta. Rade kao crnci ljeti po vrućini uz vrelo ulje, zimi po hladnoći po 15, 16 sati dnevno. I za nagradu inspekcija ti odrezanom kaznom požanje sav trud kao da si najveći prevarant. Baš tako se osjeća naš sugovornik koji se odlučio da pečenjem langoša nadopuni kućne prihode. Taj mu posao itekako treba jer je jedno dijete bilo na fakultetu, a žena ostala bez posla. Od jedne radničke plaće nije moguće živjeti i umjesto da država bude sretna što se građanin odluči pobrinuti sam za sebe, uvjerili su ga paprenom kaznom da bolje da ništa ne poduzima.
Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Međimurskih novina koje od petka, 13. prosinca, možete kupiti na prodajnim mjestima diljem Međimurja.
