FOTO: Međimurski građevinari na stručnom usavršavanju u Mađarskoj

Četrdeset i pet člana Društva građevinskih inženjera i tehničara Međimurja DGITM Čakovec je od 07. do 08.12.2019. godine, u sklopu stručnog usavršavanja, sudjelovalo na dvodnevnom stručnom putovanju u Mađarskoj.

Odmah po dolasku građevinara u glavni grad Budimpeštu posjećena je Citadela. Radi se o utvrdi iz razdoblja Habsburgovaca. Kao sjećanje na ulazak Crvene armije u grad izgrađen je spomenik slobode. Budimpešta je 1873. godine nastala ujedinjenjem Budima, Obuda i Pešte u jedinstven grad. Budimpešta se naziva i kraljicom Dunava zbog prekrasnih mostova, od kojih je najljepši Lančani most. U Budimu je posjećena Kraljevska palača, koja je u funkciji nekoliko muzeja. U Matijaševoj crkvi su se održavala kraljevska vjenčanja i krunjenja u povijesti. Građevinari su uživali šetajući po zidinama pod nazivom ribarske halaske, čiji su ukrasi 7 tornjića u spomen na 7 osvajačkih plemena koji su došli na tlo Mađarske pod vodstvom kneza Arpada. Ispred predsjedničke palače se točno u podne prisustvovalo smjeni straže. Razgledana je prekrasna fontana Matijaša Korvina, uz priču o tajnoj ljubavi između seljanke Ilonke i kralja Matijaša.

Osim toga posjećen je spomenik velikom vojskovođi Eugenu Savojskom, koji je bio vrlo uspješan u zaustavljanju Osmanlija i njihovih osvajanja. Uslijedio je panoramski razgled grada te znamenitosti kao što su Elizabetin most, spomenik biskupu Gellertu, koji je počeo s pokrštavanjem Mađara, most Habsburgovaca, tržnica, Nacionalni muzej, Istočni željeznički kolodvor, Stadion Ferenca Puskasa (najboljeg mađarskog nogometaša), Trg heroja s Milenijskim spomenikom u spomen nastanka Mađarske, gradski park unutar kojeg se nalazi zoološki vrt, Secheny toplice, dvorac neobičnog izgleda Vajdahunyadi te avenija Andrassy, najljepša avenija grada. U bazilici Svetog Stjepana, koja je građena 50 godina u neoklasicističkom stilu i posvećena 1905. godine te može primiti oko 8000 vjernika, viđena je relikvija Svetog Stjepana. U blizini se nalazi Vaci ulica s brojnim dućanima, restoranima i suvenirnicama. S dolaskom večeri pravi božićni ugođaj dala su osvjetljenja bezbrojnih lampica, uz koje je građevinarima godilo kuhano vino.

Osim toga putnici su bili oduševljeni večernjom vožnjom brodom. U sat i pol vožnje moglo se uživati prolazeći ispod prekrasnih mostova. Osim toga, pružao se pogled na najljepšu građevinu s peštanske strane, Parlament, koji je građen u neogotičkom stilu u impresivnoj arhitekturi. Radi se o simbolu Budimpešte i trećem parlamentu po veličini na svijetu. Pruža se 268 metara u duljinu i 123 metara u širinu. Sadrži 691 sobu, a ugrađeno je 40 kilograma 22-23 karatnog zlata.

Drugog dana putovanja u Mađarskoj posjećen je gradić Szentendre, čaroban grad umjetnika i umjetnosti, s mnoštvo umjetničkih galerija i muzeja. U gradu se nalazi i važan muzej svjetski poznate mađarske umjetnice koja se bavila keramikom Margit Kovacs. Nakon protjerivanja Osmanlija grad je naseljen brojnim izbjeglicama koji su pristizali s Balkana, počevši od Srba, Vlaha, Grka, Slovaka, Hrvata i drugih. Svaka grupa naseljavala se u svom etničkom kvartu, podizala vlastitu crkvu, pa su tako poprilično dugo uspjele zadržati svoje nacionalne specifičnosti.

Posljednja destinacija je bio grad Ostrogon. Radi se o bivšoj kraljevskoj prijestolnici od 10. do 13. stoljeća. Poznat je po najvećoj mađarskoj crkvi, impresivnoj bazilici. Preko Dunava je grad Šturovo u Slovačkoj. Prema legendi je grad 972. godine izgradio mađarski vođa Geza te je gradu dao današnje ime. U Ostrogonu je bio 973. bio rođen, a 1000. godine pokršten i okrunjen prvi mađarski kralj Sveti Stjepan I. Arpadović. Na brdu Varhegy podignuo je velebni kraljevski dvorac i utvrdu te 1001. godine utemeljio biskupiju. Ubrzo je ova biskupija stekla veliki ugled te je do kraja 11. stoljeća bila podignuta na rang nadbiskupije, a ostrogonski nadbiskupi su od tada postali prvaci (primasi) ugarsko-hrvatske crkve. Utemeljenjem biskupije, a kasnije nadbiskupije, Ostrogon je postao glavno središte za pokrštavanje Mađara. U vrijeme Osmanlija grad napušta nadbiskup i seli u Trnavu. 1820. godine se vraća nadbiskupija i počinje u to vrijeme graditi velebna bazilika. Po uzoru na crkvu Svetog Petra u Rimu je izgrađena najveća mađarska katedrala u neoklasicističkom stilu. Posvećena je 1856. godine, a znameniti skladatelj Franz Liszt je tom prigodom skladao misu i dirigirao. U sklopu katedrale je izgrađena veličanstvena kupola visoka 71,5 metar. Katedrala ima bogatu riznicu koja dočarava tisućljetnu povijest kršćanstva u Mađara. To je najbogatija crkvena zbirka u srednjoj Europi. U kripti katedrale se nalaze grobovi ostrogonskih nadbiskupa, a među njima je i Hrvat, Ivan Vitez od Sredne, rodom iz Komarnice u Hrvatskoj Podravini. Njemu su Mađari, kao svome zaslužnom nadbiskupu, izgradili spomenik u središtu grada. U katedrali je i grob znamenitog mađarskog mučenika (proganjanog u vrijeme komunizma) i kardinala Josipa Mindszentya (1892.-1975.). Njegovi su ostaci u bazilici pokopani tek 1991. godine, a njegov je grob mjesto dolaska brojnih hodočasnika. Nakon posjeta centru grada u božićnom ugođaju uz kuhano vino, međimurski građevinari su se uputili kući, prepričavajući zanimljivosti koje su vidjeli.

Ostavi komentar