Waldorfska škola koja uči za život, a ne za ocjene! Osnovna waldorfska škola s početkom rada planira startati u rujnu 2026./2027.
Iduće godine Međimurje će dobiti svoju prvu waldorfsku osnovnu školu – Waldorfsku školu Sjever. Riječ je o jedinstvenom obrazovnom programu koji na ovim prostorima dosad nije postojao, a donosi drugačiji pristup učenju i razvoju djece. O tome kako je došlo do ideje, što waldorfska pedagogija znači za učenike i roditelje te kakvi su planovi za budućnost, razgovarali smo s Vlatkom Lehkec, predsjednicom i osnivačicom Waldorfske udruge pedagoga Međimurja (WUPAM), koja stoji iza pokretanja škole te radi na okupljanju stručnog kadra i pripremi programa. To nije nimalo jednostavan zadatak jer, uz klasičnu učiteljsku naobrazbu, svaki učitelj mora završiti i dodatne trogodišnje studije waldorfske pedagogije u Zagrebu ili Rijeci. Danas u Hrvatskoj postoji svega pet waldorfskih osnovnih škola – najstarije u Zagrebu i Rijeci s tradicijom duljom od tri desetljeća – dok su prošle godine u Zagrebu i Rijeci otvorene i waldorfske srednje škole. Za sada imaju zainteresirane 72 obitelji, a kako bi i drugim roditeljima približili što zapravo znači waldorfsko obrazovanje i kakvi su planovi za novu školu u Međimurju, Vlatka Lehkec podijelila je s nama odgovore na nekoliko pitanja:
- Što waldorfsku školu razlikuje od “klasične” osnovne škole – i po čemu će roditelji i djeca odmah osjetiti razliku?
Waldorfska škola nudi alternativni sustav obrazovanja temeljen na pedagogiji Rudolfa Steinera koja je usmjerena na razvoj djeteta. To je pedagogija koja pretpostavlja cjeloviti pristup obrazovanju i odgoju, učenje glavom, srcem i rukama, što znači da se uz razvijanje akademskih sposobnosti u jednakoj mjeri radi na razvijanju djetetovog emotivnog i voljnog aspekta, vještina i sposobnosti djeteta. Cilj ove pedagogije je djeci u određenom trenutku njihovog razvoja pružiti ono što im je potrebno.
Dok je državna škola orijentirana na školsko gradivo, waldorfski obrazovni sustav orijentiran je na razvoj djeteta. U ovim se školama ne uči za ocjenu, već za život. Djeca u waldorfskoj školi mnogo više sviraju i pjevaju, njeguje se živa riječ učitelja i učenika, uči se neposrednim iskustvom, doživljavanjem promatranjem i eksperimentiranjem, udžbenika nema, već svako dijete pažljivim oslikavanjem svoje bilježnice te bilježenjem stvara svoj udžbenik. Kad dijete samo nacrta, primjerice, hobotnicu prema pripovijedanju učitelja i prema sjećanju, predstavlja se desetak različitih hobotnica s različitim opisima. Sve se one komentiraju, nijedna nije bolja ili lošija od druge, čime se uči uvažavanje različitosti – tolerancija i empatija.
U svijetu koji se često mijenja, poput današnjeg, gotovo je nemoguće predvidjeti zahtjeve s kojima će se mlada osoba susretati, no moguće joj je dati alate kojima će stjecati samosvijest, empatiju, samostalnost te neovisno kritički prosuđivati. To je ono što waldorfska pedagogija kroz svoj kurikulum postavlja kao svoju svrhu – podupiranje zdravog rasta i razvoja djeteta.
- Kako izgleda jedan školski dan u waldorfskoj školi i na koji način djeca uče kroz igru, umjetnost i prirodu?
Dan u waldorfskoj školi započinje glavnom nastavom, koja traje 110 minuta i podijeljena je na ritmički dio, glavni dio i pripovjedni dio. Glavnoj nastavi slijedi predmetna nastava.
U prvom razredu, primjerice, na nastavi matematike ritmički se prebrojava, preskače, penje i provlači – matematika se uči aktivno, kroz pokret, jer je pokret djetetu u toj dobi najprirodniji i najpotrebniji. Zatim od ruku (i nogu) prelazimo na glavu – predstavlja se glavni pojam toga dana, nalaze se mjesta u prirodi i dječjoj okolini gdje je on vidljiv, slika ga se pastelama i kredama u boji na ploču, igraju se igre u kojima se ključni pojam često koristi. Glavna se nastava zaključuje pripovjednim dijelom u kojem se pripovijeda, u prvom je razredu to uvijek bajka, kako bi dijete stvaralo vlastite slike o temi o kojoj se govori. Učenje stvaranjem slika karakteristično je tijekom nižih razreda, dok se apstraktni pojmovi uvode tek kasnije.
- Zašto se u waldorfskim školama ocjene uvode kasnije i kakve koristi to donosi djeci?
Zapravo, ocjene postoje od prvoga dana, samo što su one opisne. Opisno se ocjenjivanje primjenjuje u korist razvoja djeteta. Na jeziku djetetu razumljivom izdvajaju se konkretna postignuća tog pojedinačnog djeteta, ali i ono što se može usavršiti. Svaka je svjedodžba jedinstvena i ona doprinosi povezanosti učitelja i učenika, što je u ovoj školi vrlo važno. Brojčana je ocjena drugačiji oblik ocjenjivanja, a uvodi se kada se u djeteta razvija logičko razumijevanje posljedica, logičko razmišljanje i zaključivanje, u sedmom razredu. U tom su trenutku razvoja mladog čovjeka izražene njegove drugačije potrebe i uvođenje brojčane ocjene jedan je od odgovora na te razvojne potrebe.
- Koliko je važna suradnja roditelja i škole u ovom modelu obrazovanja i na koji se način oni uključuju u život škole?
Suvremeni roditelji biraju obrazovanje za svoju djecu, žele biti uključeni i žele biti dobro informirani, sukladno našim Iskazima o upisu u osnovnu waldorfsku školu. Roditelji u waldorfskoj školi uglavnom su angažirani oko svih aktivnosti škole, osim u nastavi. Dobra suradnja roditelja i učitelja izuzetno je važna za pružanje dobre podrške djetetu. To znači da će učitelj posjetiti obitelj djeteta kojem predaje, a roditelji će sudjelovati na svečanostima, sajmovima i festivalima škole. Uglavnom su waldorfske škole vrlo povezane zajednice u kojima se djetetu želi dati osjećaj da je vrijedno naše pažnje, našeg vremena i našeg truda.
- Što je najzabavnije u waldorfskoj školi?
Mnogo je zabave u waldorfskoj školi, a osjećaji zadovoljstva evocirani su sa svrhom poticanja želje za učenjem – ono što je ugodno, što je lijepo, želi se održati, želi se nastaviti.
Učiti je zabavno waldorfskim učenicima, ali i učiteljima, jer naučena metodika s naših fakulteta mora se odbaciti i prigrliti druga, koju naučite na waldorfskim studijima u zemlji i inozemstvu. To je proces u kojem se učitelj također drugačije oblikuje, neke teme potpuno drugačije promišlja i predstavlja, a recepta, Priručnika ni udžbenika nema, već se sadržaj prenosi kroz iskustvo i zatim se kroz dijete i kroz njegov umjetnički izraz potiče zaključivanje i kritičko promišljanje. Dijete se vodi, ne daje mu se gotovo znanje. Putovanje do toga znanja najzabavniji je dio.
