Blagdan prvomučenika Svetog Stjepana obilježava se svake godine 26. prosinca dan nakon Božića. Taj dan svoj imendan obilježavaju svi Stjepani i Stjepane koje se od milja zove Štef, Štefek, Štefice ili Pišteki!
U Hodošanu je danas bilo vesele jer u kući žive čak dva Stjepana, Vadlja i Vuk koji slave svoj imendan. Tradicija okupljanja na taj dan podrazumijeva glazbu, bandiste i božićno ‘bajanje’ koje su ove godine zamijenile mlade nade, braća Matija i Jura Ovčar.
Za blagdanskim stolom, glavne kuharice Đurđa Vuk i baka Cecilija Vadlja pripremile su obilje tradicionalne i domaće hrane koja se sastoji od svinjetine, peradi i junetine, mlinci i nezaobilazne gibanice od jabuka, sira i višnji.
Najstarija ukućanka, Cecilija Vadlja koja je ove godine napunila 81. rođendan, podijelila je priču kako su nekad božićni praznici izgledali kad je ona bila mala. Rođena je u Hodošanu gdje je i provela cijeli život, odgojeći troje djece, a danas ima četiri praunuka i troje praunučica.
-Kao mala djevojčica posebno sam se veselila božićnim praznicima, jer smo onda imali pravo blagovanje. Rasli smo u siromašnim uvjetima pa je za nas to predstavljalo vrijeme obiteljskog okupljanja i tradicionalnih jela kojih u ono doba nije bilo svakodnevno. Prije Božića se klala svinja, te se dio mesa odvajao za juhu s ‘petrožulom’, a ostatak se pekao uz domaće mlince. Bilo nas je puno, dvanaestero u istoj kući, puno djece, pa smo za Badnju večer kitili bor orasima i jabukama, a spavali smo na slamici koju su pripremili naši stari, ispričala je prisjećajući se onih dana baka Cecilija.
Već kao odrasliji, često su po visokom snijegu išli na polnoćku u crkvi Sv. Jurja u Trnju, a na božićno jutro ih nisu dočekali pokloni kako je danas normalno. Baka Cecilija u obitelji ima dva Štefa, sina i zeta pa je tako obiteljsko okupljanje za Štefanje u velikom slavlju.
-Kad sam bila trudna sa sinom nisam znala kad će se točno roditi, ali s obzirom da se rodio početkom prvom mjeseca bilo mi je logično da ga nazovem Stjepan. Nekad su se imena davala prema katoličkom kalendaru i svecima, pa je tako moj najstariji sin dobio ime po prvom kršćanskom mučeniku, kaže Cecilija.
Jutro na Štefanje je selo probudila glazba s bandistima koji su hodali po kućama, kako bi okrijepili sebe i zabavili ukućane. Dečki pak su hodali po kućama i ‘bajali’ kako bi dobili komad kolača. Danas je ta tradicija rijetka, makar ju Vadljovi i Vukovi još održavaju.
U nastavku pogledajte kako izgleda tradicionalno hodošansko božićno ‘bajanje’, te kako mlade glazbene nade dočekaju goste ulaznim maršom!